Kada ćemo naučiti?

Pomislio bi čovjek da smo štošta naučili iz posljednjih nekoliko natjecanja, posebno Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, no taj bi se čovjek gadno prevario. Dojam je, naime, da stručni stožer hrvatske reprezentacije radi iste pogreške koje je radio i onda.

Podsjetimo, Hrvatska je tada poput brzog vlaka projurila kroz prvi dio natjecanja, no u prvoj zaista važnoj, točnije ključnoj utakmici, lokomotiva je ostala bez snage. Hrvatska je pala bez ispaljenog metka, protiv Francuza smo izgubili prije svega na fizičkom planu. Čudno?

Ne, nije bilo čudno, najbolji pojedinci reprezentacije ubijali su se u svakoj utakmici do tada, pa su tako Balić, Metličić i kompanija punim gasom igrali i u posljednjem dvoboju protiv Španjolske, premda pobjeda nije donosila ništa posebno dobrog. I ždrijeb je izgledao bolje s porazom, i krvna slika reprezentacije izgledala bi bolje s porazom, čak bi i naših navijača moglo biti puno više da smo izgubili. Ne, nismo trebali pustiti utakmicu, ali morali smo odmoriti Ivana, Peru i ostale. Možda bi i tako pobijedili, ali bi u svakom slučaju odlučujuću utakmicu dočekali spremniji.

Historia est magistra vitae; u udžbenicima latinskoga jezika možda, u bilježnici Line Červara ne. I kada više nema niti jednog logičnog razloga zbog čega bi Ivano Balić ili Pero Metličić bili u igri, oni se i dalje naganjaju s protivnicima.

Balić je na Europsko prvenstvo stigao praktički bez treninga, pokazao da i takav može biti briljantan, no fizički ne može izdržati igrajući cijele utakmice protiv svakog protivnika.

U apsolutno nevažnoj utakmici protiv Češke, koju smo komotno smjeli i izgubiti, Balić je i u posljednjoj minuti, pri plus četiri za Paklene, probijao protivnički blok. Zašto?! Radi statistike, koja Baliću ne predstavlja ništa? Radi gol-razlike, koja iz dvoboja sa Češkom ne donosi ništa? Radi ulaska u formu nakon propuštenih treninga, kao da mu prethodnih 50 minuta nije bilo dovoljno?

Červar je najavljivao da bi momčad mogla uskoro puknuti, i nažalost, taj dio je dobro pogodio. Danci su pregazili Hrvatsku, već je na poluvremenu bilo jasno da bodove nećemo vidjeti.

Bilo bi još shvatljivo da je Červar poželio vidjeti možemo li u 5-10 minuta nastavka napraviti nekakav pomak i eventualno učiniti utakmicu zanimljivom, no kada je sredinom nastavka postalo jasno da povratka neće biti, Balić i Metličić morali su na klupu. 45. minuta - igraju. 50. minuta - još uvijek igraju. I da, u zadnjoj minuti Ivano Balić još uvijek igra, na minus 10.

Gol-razlika? Hrvatska je i s Balićem i Metličićem izgledala indisponirano, ne treba se zavaravati - nisu njih dvojica održavala razliku na "samo minus 10", već su imali i svojih "zasluga" za takav rezultat. I najbolji imaju pravo na loš dan, no ne treba im ga prolongirati što je više moguće kako bi eventualno proigrali. Bi li s Duvnjakom i Špoljarićem bilo bolje, lošije ili isto? Ne možemo znati, no da bi Balić i Metličić bili odmorniji za utakmice koje moramo dobiti - to je neosporno.

Poraz od Danske objektivno je samo kulminacija nekih negativnih struja oko hrvatske rukometne reprezentacije. Već nekoliko natjecanja Hrvatska nije ponudila neke novosti u igri i ona je zaista pročitana - neki nas i dalje ne mogu pobijediti jer je Ivano Balić za takve predobar, no neki su za ovakvu Hrvatsku spremni, kao što je danas bila Danska. Koja nas nije pobijedila samo zahvaljujući sjajnom Hvidtu, već i činjenici da je velika većina šuteva Danaca, za razliku od naših, bila iz izrađenih akcija.

Moglo bi se postaviti još puno pitanja oko Červarovih izbora i odluka prije i tijekom ovog Prvenstva, no ostavimo takva za kraj. Na temelju dosadašnjih rezultata izbornik je to zaslužio - da ga se ostavi na miru tijekom prvenstva.

No, ostanemo li na tri medalje s proteklih sedam natjecanja (uključujući Norvešku), Červar više ne može biti amnestiran i zaštićen od svih kritika kao što je do sada bio. Tri medalje su lijepa stvar, ali ako se svi slažemo da je ovo najbolja generacija hrvatskog rukometa, dio koje je i neosporno najbolji rukometaš svijeta, onda su te tri medalje - budimo do kraja iskreni - premalo.