Ayusovi grijesi

Nakon vrlo dobrih prošlosezonskih igara u dresu Splita, Cibona je iz Portorika u Hrvatsku vratila Larrya Ayusa. El Rifle nije bio prvi pick Vukova, a doveden je kada je postalo jasno da će Carl English za 50 tisuća eura više potpisati za španjolsku Gran Canariju. Trica s deset metara u polufinalu prvenstva i šuterska egzibicija u Trnskom donijeli su mu sjajnu reputaciju među hrvatskim košarkaškim pukom gladnim izvanserijskih poteza.

Iako su iz Cibone u tijeku prošle sezone često poručivali da je Ayuso igrač za male momčadi, na kraju su ipak zanemarili njegove dokumentirane probleme s funkcioniranjem u discipliniranijim i kvalitetnijim sustavima. Ne baveći se dokazano problematičnim egom Portorikanca, analiziramo zašto se nije uspio nametnuti kao napadački lider Cibone, odnosno kolika je njegova uloga u nadasve razočaravajućim rezultatima Vukova:

Foto: Davor Sajko

1. Obrana - Angažman na toj strani parketa trajao je do Slovana, kada su stigle prve ozbiljnije razmirice s tadašnjim trenerom Josipom Vrankovićem. Čak kada je i pristup na razini, Larry nije sposoban odigrati obranu na visokoj razini. Slaba lateralna pokretljivost, manjak centimetara (190) i neimpresivan raspon ruku Ayusa čine lakom metom. Velikoj većini protivnika nije nikakav problem šutniti preko visinom inferiornog Portorikanca, a još veća poteškoća je neadekvatno branjenje pick-and-rolla, gdje Ayuso redovito ide ispod bloka i izbjegava fizički kontakt.

2. Loša selekcija šuta - Kada čovjek koji ima sjajan "osjećaj", brz izbačaj i odličnu mehaniku šuta pogađa 41% u NLB ligi, a 37% u Euroligi znači da nešto ne valja. Ayuso je uzimao šuteve izvan konteksta napada i preko ruke. Ako i ima mogućnost da pogodi takve lopte taj postotak opet nije na prihvatljivoj razini, a stvara nezadovoljstvo kod suigrača kojima se ne toleriraju slične "egzibicije".

3. Inzistiranje na igri s loptom - Jedna od osnovnih stvari za šutera je kretanje bez lopte. Traženjem prazina, blokova i konstantnim pokretom lakše se umara svojeg protivnika i dolazi do izglednih situacija za šut. Nitko od Ayusa nije tražio da bude Rip Hamilton ili Reggie Miller, međutim njegova neaktivnost bez lopte igrala je priličnu ulogu u stagnantnom napadu Cibone. Iako ima vrlo dobru tehniku i pregled terena, Ayuso zbog nedostatka eksplozivnosti nije pretjerano moćan u igri jedan na jedan, koju je često forsirao.

Foto: Davor Sajko

"Crvene zastave" oko Portorikanca nikad se nisu tako vijorile. Kada je postalo jasno da se epizoda u Zagrebu približava kraju njegov agent počeo ga je nuditi raznih grčkim i talijanskim prvoligašima, pretežito s dna, međutim nitko nije pokazao želju da angažira problematičnog 30-godišnjaka. Novi bijeg od neuspjeha u mediokritetnu portorikansku ligu, jedinu gdje je uspio nešto osvojiti, čini se kao najvjerojatnija opcija.

Nažalost, Cibonine brige daleko su opsežnije i dublje od jednog igrača. Od Sunarina dva playmakera mogao bi se napraviti jedan izvrstan, ovako pojedinačno imamo nedovoljno brzog Mulaomerovića i iskustvom deficitarnog Kelleya. Obrana u postu također je gorući problem. Hoskin se ne može odlijepiti od parketa, Andrić je "prečvrst" u kukovima i u konstantnoj bitci s osobnim pogreškama, dok su Vukušić i Krasić vanjski igrači u tijelu četvorke. Loša ljetna selekcija polako je počela stizati na naplatu, Ayuso bi mogao biti prvi u nizu.