Sorry Karlo - stiglo je prekasno

Iskreno, većini ljubitelja tenisa u Hrvatskoj, pa tako i meni, već je i previše slušanja ili pričanja o slučaju Karlovićevog pozivanja u reprezentaciju i njegova neodazivanja na pozive. Izbornikovo pravo je da ga pozove ili više ne zove, Karlovo pravo da se odaziva ili odbija taj poziv i tu se više ništa ne može promijeniti, a ukoliko ne želi u reprezentaciju - neću ga smatrati izdajnikom, propalim domoljubom ili nešto treće. Ima ih koji će se odazvati, takvi su mi uvijek vrijedni posebne pohvale, a rastezanje priče je bespotrebno trošenje vremena i koncentracije čitatelja.

No, nažalost, i kad pomisliš da je gotovo - nije gotovo. Tijekom boravka na Australian Openu u razgovoru s hrvatskim novinarima, a potom i u razgovoru za Večernji list Ivo je poželio da mu se omogući nastup na Olimpijskim igrama u Pekingu, iako bi za to, po pravilima koja se mogu naći na stranicama ITF-a, bilo nužno da je bio na raspolaganju reprezentaciji u dvije od četiri "kvalifikacijske" godine (2005., '06., '07., '08.), s tim da jedna od te dvije bude 2007. ili ova godina.

U Karlovom slučaju imamo ispunjenu 2005., 2006. je igrao samo World Team Cup u Düsseldorfu (u pravilniku na ITF-ovim stranicama spominju se jedino Davis Cup i Fed Cup), prošle godine nije se odazvao na pozive (što mu onemogućuje OI), dok ove godine, čini se, namjerava učiniti isto, iako o pitanju svog odnosa s reprezentacijom više nije voljan pričati s hrvatskim novinarima. Što je također njegovo pravo.

I tako, u ovom slučaju imamo, jasno i nedvosmisleno, činjenicu da Karlović nije bio u reprezentaciji prošle godine, a sve upućuje na to da ga neće biti ni ove sezone, u drugoj od dvije nezaobilazne "kvalifikacijske" godine za Peking. Ukoliko mu u HTS-u ne pomognu potvrdom da se prošle ili ove godine dao na raspolaganje reprezentaciji, ali da ga izbornik nije htio - potvrdom koja bi, sa stanovišta interesa hrvatskog tenisa, bila pogreška koju bismo mogli dugo plaćati.

Idemo se poigrati u stilu one "što bi bilo, kad bi bilo". Ivo Karlović želi u Peking, HTS se, da pretpostavimo, složi s Karlovićevom željom i pomogne mu tvrdeći da je ipak bio na raspolaganju reprezentaciji... I svi sretni, hrvatski igrač ide na OI, hrvatski tenis dobiva predstavnika koji bi, u slučaju da zaigra na svom maksimumu, mogao napraviti velike stvari. Naizgled sjajno i idealno, problem riješen, čemu dvojba?

Prava dvojba je u potencijalno opasnom presedanu i "Pandorinoj kutiji" koju bi udovoljavanje Karlovom zahtjevu moglo otvoriti. Ivo se nije odazivao pozivima u reprezentaciju, nije dao naznaku ni da će se odazvati novom pozivu, pa bi pristanak na njegovu molbu mogao donijeti ozbiljan udarac interesima hrvatske reprezentacije u budućnosti. Ako pretpostavimo da će se kad-tad pojaviti netko sa sličnim odbijanjem poziva u reprezentaciju i zahtjevom da mu se omogući nastup na OI i da bi se taj, u tom slučaju, mogao pozvati na ono što je Karloviću bilo omogućeno - što bi nam ostalo od reprezentacije da se krene tim putem?

Karlovićev posao je da igra tenis, pa i da procijeni, ako mu se čini da je tako za njega najbolje, da se ne odaziva na poziv u reprezentaciju, ali onda mora biti spreman i na sve posljedice koje će to njegovo neodazivanje donijeti. To je njegov dio posla, njegova karijera, njegove odluke. Dio posla Hrvatskog teniskog saveza je da brine o ovom sportu, a važan dio toga je briga o hrvatskoj reprezentaciji i njenim interesima - ako to ne napravi, HTS radi loš posao.

Pristane li se na novi Karlovićev zahtjev izravno vezan uz reprezentaciju, bit će to udar na reprezentaciju samu, s posljedicama kakve bismo mogli trpjeti u budućnosti, ako se netko sjeti učiniti isto. I stoga, sorry Karlo, ali sjetio si se prekasno: pravila su takva, posljedice za vlastite odluke obzirom na ta pravila također, a svaki presedan ili zaobilaženje pravila - opasno.