Osijek: Proizvodimo i prodajmo kvalitetno

Klub koji je od hrvatske samostalnosti igrao važnu ulogu u domaćem nogometu posljednjih godina nije na priželjkivanom nivou. I bez obzira što bi bilo tko u četiri-pet najjačih hrvatskih klubova bez prevelikog razmišljanja svrstao i momčad s Drave, mogli bismo postaviti pitanje zašto je to tako.

Razlog tome zasigurno nisu veliki rezultati, čak niti igrači koji više nemaju onu pravu vrijednost nogometnog imena i prezimena noseći osječki dres. Odgovor bismo mogli pronaći u jačini konkurencije koja se želi ugurati među pet najboljih. Iz godine u godinu netko bi bljesnuo, ali rijetko tko bi taj status zadržao nekoliko sezona u nizu zbog čega dolazimo do zaključka zašto je Osijek tu gdje je.

Za nešto više u ovom trenutku nema dovoljno financijskih sredstava jer Dinamo, Hajduk i Rijeka svijet su za sebe, čak bismo tu mogli dodati i Slaven Belupo koji uz jaka sponzorska imena sigurno plovi u društvu najmoćnijih, a tek onda dolazi Osijek. Slabiji razvoj regije svakako je kumovao toj činjenici jer biti najjači u istočnom dijelu Hrvatske nije neka dika ako se zna kako se gdje živi u Lijepoj našoj.

Pojedini moćnici tu su da promijene cjelokupan tijek događanja, međutim po nekom nepisanom pravilu rok trajanja im je kratkotrajan što opet dovodi do surovog suočavanja s istinom kako Osijek ima bogatu prošlost, bogat igrački kadar, ali nikako nije bogat klub.

Upravo to je razlog zašto rezultati nisu na očekivanoj razini jer uzalud vam trud nogometaši ako nemate moćnu financijsku pozadinu. Posljednji primjer to zorno prikazuje. U klub je stigao Branimir Glavaš voljan da pokrene sredinu s mrtve točke, međutim onda je politika uplela svoje prste u ovu priču što je dovelo do vraćanja na istu onu spomenutu točku.

I teško će se u dogledno vrijeme maknuti s nje jer politika PPP (proizvedi pa prodaj) nije zalog blistave budućnosti mladih nogometaša koji iz sezone u sezonu pokazuju zašto su jedni od najboljih u Hrvatskoj u mlađim dobnim kategorijama. I biva tako dok ne okuse seniorske vode u kojima su proteklih sezona gotovo uvijek štafetu plivali oni iskusniji, dok bi osječki klinci završavali u nekim niželigaškim sredinama.

Mnogi su skeptično dočekali dolazak Ilije Lončarevića u grad na Dravi, ali što god mislili o njemu, čovjek je zasukanih rukava voljan s domaćim klincima stići do željenih rezultata. Upravo u toj njegovoj namjeri nekoliko imena je već iskočilo u prvi plan (Vida, Nikšić, Dinjar) koji uz pravi ugovor i iskrenu privrženost osječkom dresu mogu još nekoliko godina biti nosioci ovog sastava, dok ne odluče dići sidro u potrazi za osiguranjem egzistencije. Koliko god to teško prihvatili, to je i jedini ispravan put ukoliko žele da ih se jednog dana pamti kao profesionalce koji su nešto i postigli u nogometu.

Za razliku od prijašnjih sezona rubrika dolasci u ovoj zimskoj stanci nije pretrpana sumnjivim imenima tako da su mjesto na njoj našli samo Vidaković iz Grafičar vodovoda i Vlaović iz cerničke Mladosti. Obojica su mladi igrači s uspješnom prošlošću te bi vrlo vjerojatno trebali predstavljati pojačanje za Lončarevićev sastav. Nešto boljim poznavateljima nižerazrednog nogometa svakako su već davno prije zapela za oko ovi igrači koji su nekim slijedom događaja zasluženo završili u prvoligaškom klubu te je pred njima vrijeme da pokažu i dokaži kako zaslužuju tu biti.

Što se tiče odlazaka, sigurno je kako više neće biti Nađa koji je dobio odriješene ruke da pronađe novu sredinu, dok je drugi na tom popisu vrlo vjerojatno Jukić koji iz dana u dan očekuje kada će biti zgotovljen njegov transfer u redove ruskog prvoligaša. Uz to je još neizvjesno što će biti s mogućim odlascima Skendera, Babića i Lopesa, a kao vrlo vjerojatno konačno rješenje nameće se – ostanak.

S njima ili bez njih NK Osijek ne mora strahovati za svoju budućnost jer darovitih klinaca će uvijek biti, međutim isto tako se ne može nadati pretjeranim pomacima prema gore jer neke druge igrice od samog nogometa su puno važnije u cijeloj ovoj priči što donosi dodatnu težinu nad trenutno peto prvenstveno mjesto.