Vrbanović: "Ne želimo iz Maksimira"

Vrbanović se vratio iz Australije gdje je dogovorio suradnju s hrvatskim klubovima: "S velikim ponosom mogu reći kako je misija u Australiju bila potpuno uspješna. Dinamo je klub koji je otišao u Australiju i namjerava investirati u Melbourne Knightse. Ovo je početak tijesne, kvalitetne i konkretne suradnja između ova dva kluba u trajanju od minimalno četiri godine."

Jasno je zašto se Dinamo odlučio uključiti na tržište u dalekoj Australiji: "Poznato je koliko naših ljudi ima dole i zato smo se odlučili na ovaj potez. U jednom trenutku je bilo čak osam "naših" u njihovoj reprezentaciji. Australija je zemlja koja je u velikom zamahu kada je u pitanju nogomet i oni su dali svoju kandidaturu za Svjetsko prvenstvo 2018."

Australija ima oko 20 milijuna stanovnika, a Hrvata je, samo u Melbourneu i okolici - 100.000: "Postoje 42 kluba koje vode Hrvati, na uspješan ili manje uspješan način. Puno je bitnije što svaki od tih klubova ima svoju nogometnu školu sa oko stotinu djece. Samo da Dinamo nađe pet koji su talentirani i uspiju u svom snu – i njima i Dinamu se isplati."

Dinamo će ići u daleku Australiju na pripreme za sljedeću sezonu. Naime, Modri bi se trebali uputiti na daleki put 18. ili 19. lipnja i plan je ostati tamo dva tjedna. U programu su tri utakmice koje bi Modri igrali 23., 26. i 29. istog mjeseca, a posebno je zanimljiva ova zadnja koja bi se igrala protiv velikog Besiktasa na Olimpijskom stadionu. S obzirom na broj Hrvata i Turaka u Australiji, nije uopće upitno kako bi stadion bio pretijesan za sve ljude koji bi htjeli gledati utakmicu uživo. Ta je utakmica dogovorena na pripremama u Turskoj gdje su Modri bili prije mjesec dana, a i dio je transfera Gordona Schildenfelda u turski klub.

Naravno, u Australiji jedva čekaju vidjeti zagrebački Dinamo na svojim stadionima: "Oni se toliko vesele dolasku Dinama na pripreme u šestom mjesecu da je to teško opisati." Australska liga nije previše kvalitetna, no direktor kaže kako im je posjeta tolika da o takvoj u našoj ligi ne mogu niti sanjati: "Oni imaju kulturu odlaska na utakmice i na skoro svakoj ima 50.000 ljudi." Dinamo igra pretkolo Lige prvaka 15. ili 16. srpnja, no u Dinamu se sigurni kako će se igrači u dva tjedna u Zagrebu moći vratiti u normalu nakon dalekog puta i vremenskih razlika.

Australija ima potencijala, no nema školovanih trenera pa je Dinamo, u bliskoj suradnji s Hrvatskim nogometnim savezom odlučio pomoći: "Nedostaje im struka koja će potencijal pretvoriti u sjajne igrače. Uglavnom su to treneri koji su igrali nogomet i njihov nogomet je napucavanje naprijed uz puno trke i borbenosti. HNS će održati seminare dole koji će školovati trenere, a to je sve što njima nedostaje."

Australskim igračima san je doći u Europu, a Dinamo će im taj put olakšati, naravno - uz obostranu korist: "Iznos ulaganja nije limitiran. Na početku će to biti simboličan iznos, a poslije ćemo vidjeti, no već sada možemo reći kako je ovo ponajbolje ulaganje. Tamo djeluju skauti Manchestera i Intera, no oni samo skautiraju igrače bez ovakve suradnje kakvu mi imamo. Svaki igrač u njihovoj ligi samo sanja o dolasku u Europu. Mi smo postigli to da svaki igrač koji se tamo nametne može kroz Dinamo napraviti svoju karijeru u Europi."

Sljedeća tema nije bila toliko "lijepa i ugodna" za Dinamo - stadion. Stav Dinama je jasan: "Mi ne želimo otići s našeg stadiona i nikada nećemo potpisati nijedan dokument koji nas tjera s Maksimira." Jasno da jasnije ne može biti, no nije Dinamo taj koga se nešto pita. Naime, stadion je gradski i grad odlučuje o novom stadionu, gdje god bio.

U Dinamu se nadaju rješenju koje se prvo spominjalo: "Mi se nadamo kako će se raspisani natječaj završiti i tko god da dobije – što prije početi s radom. Mi ćemo se rado premjestiti na Kajzericu, na manji stadion, dok nam se ne izgradi novi Maksimir." Bilo je dosta govora o tome kako Dinamo ne može igrati najelitnije klupsko natjecanje na Maksimiru, no direktor kaže drugačije: "Liga prvaka se, uz određene promjene, može igrati na Maksimiru. Slažem se kako je bilo kakvo manje ulaganje u Maksimir bacanje novca, jer će se stadion sigurno rušiti, no pitanje je i tko treba ulagati u te male zahvate? Stadion je gradski."

Cifra koja se spominje u medijima od 242 milijuna eura uključuje stadion na Kajzerici i novi Maksimir. Toliko spominjani referendum imao bi smisla samo ako će se građani, od kojih velika većina uopće ne ide na utakmice, dobro informirati o svim troškovima svake moguće solucije, a ne ako će se jedna mogućnost prezentirati "transparentno", a druga napola.

Neslužbeno doznajemo kako Austrijanci, koji su glavni favoriti na raspisanom natječaju, nemaju namjeru graditi stadion na Laništu. Oni su se javili na natječaj koji se raspisivao za lokaciju u Maksimiru i ne zanima ih neka druga. Naravno, glavni razlog tome su dodatni troškovi jer zemlju na Laništu treba kupiti, tako da sada izgleda kako ostaju samo dvije opcije - novi stadion na Kajzerici ili novi stadion u Maksimiru?

Troškovi rušenja, koji su jedan od glavnih argumenata protiv novog stadiona u Maksimiru, su nešto o čemu nema smisla previše pričati jer svakome je jasno kako, gradio se tamo novi stadion ili ne - ovaj se ruši. Čak je, kada je u pitanju samo rušenje, jeftinije rušiti kako bi se gradio novi jer se u tome slučaju ruše "samo" tri tribine, sjeverna ostaje, a u slučaju gradnje nebodera ili poslovnih prostora ili čega već - ruše se sve četiri.

Maksimirski stadion već je dugo trn, prije grana ako ne i cijeli grm, u oku vlasti u Zagrebu i sigurno je kako će o toj temi biti još puno govora, no jedno je jasno - što god se odlučilo i tko god to odlučio, mora se točno znati koliko koštaju sve opcije, što se točno odlučuje i na kraju, što će biti s Dinamom.