Regionalizacija ispred i na uštrb svega

ZERP je samo "mrtvo slovo na papiru" - grabimo u Europu. Kupujmo hrvatsko, ali u stranim trgovačkim centrima strani proizvodi su jeftiniji, dakle, ne kupujemo hrvatsko - opet grabimo u Europu. Europska unija kaže skoči, mi odmah "hop" - Europo stižemo. U skladu sa situacijom u državi, "napreduje" i naša košarka. Tako je hrvatsko prvenstvo na margini i odigrat će se brzopotezno dok je cijelu sezonu i elitne zimske termine kada se igraju i prate isključivo dvoranski sportovi, dobila regionalna NLB liga.

Kvaliteta. Uvijek će se pričati o toj kvaliteti i kako je NLB liga snažnija od nacionalnog prvenstva i dobra je za naše klubove jer garantira jake utakmice. Ne poričemo, jača je liga i ima jačih utakmica, no kome je još zanimljiva? Prvih sezona dvorane su bile popunjene, a danas od naših klubova tek Zadar ima vjernu publiku koja će popratiti i utakmice s Heliosom i Širokim. Ali ti navijači Zadra došli bi i na utakmicu s Alkarom i Brodom tako da to nije neki pokazatelj. Ne treba se zavaravati niti da bi isključivo hrvatsko prvenstvo u terminima NLB lige napunilo Trnsko ili Dom Dražena Petrovića, ali s vremenom bi se i to možda promijenilo.

Ne bi se napunile dvorane možda u Zagrebu, ali bi se napunile itekako u Sinju, Rijeci, Osijeku, Brodu, Šibeniku, Dubrovniku... dvorane koje su danas mahom prazne. A prazne su zato što prvenstvo nije atraktivno. Prvi dio prvenstva u biti niti nije prvenstvo već svojevrsne kvalifikacije za A-1 ligu jer, nemojmo se zavaravati, hrvatsko prvenstvo bez Zadra, Cibone, Splita, Zagreba, ne može se nazvati prvenstvom. Tek kada nastupaju najjači klubovi, to možemo zvati prvenstvom i tek tada budi punu pozornost. Uostalom, vidjet će se to prema posjeti u samoj Ligi za prvaka.

Što smo dobili ovim sustavom? Dobili smo to da klubovi koji će protiv naših najjačih klubova u Ligi za prvaka imati pune dvorane, ali igraju onako - bez nekog posebnog naboja. Možda malo nespretan izraz obzirom da će motiv protiv boljeg uvijek postojati, ali izjave iz klubova kako su oni ulaskom u Ligu za prvaka svoje napravili, govori o tome kakve su ambicije klubova. Nije dakle ambicija što viši plasman i borba u svakoj utakmici jer su oni svoje već napravili, a napravili su to kroz "kvalifikacije" dok u samoj ligi više se ne moraju ubijati.

Za sve je to kriva podjela hrvatskog prvenstva zbog famozne regionalne lige "štediša" iz koje se već oni najkvalitetniji klubovi iz Srbije i rukama i nogama grebu za istupanje. Tamo smatraju kako im je pametnije igrati domaće prvenstvo, popularizirati košarku i u manjim sredinama gostovanjem najboljih klubova i pomoći razvoju talenata iz manjih klubova koji će tako igrati protiv jačih protivnika nego što sad igraju. Argumenti su dobri,

Ako se već ne želimo/možemo riješiti te regionalne lige, primjer bi nam morala biti Litva. Tamo se također igra regionalna liga baltičkih država, ali državno prvenstvo nije zapostavljeno. Lietuvos Rytas i Žalgiris igraju Europu, Baltičku ligu, ali igraju i litavsko prvenstvo. Ne igraju se nikakve "kvalifikacije", državno prvenstvo nije zapostavljeno i svi kreću s ravnopravnih pozicija i jednako se bore za doigravanje. I Žalgiris i Lietuvos i Suduva i Atletas...

Zapostavljanjem domaćeg prvenstva dobivamo samo ovakav raspored kakav imamo posljednjih sezona. Prvenstvo se odigrava praktički u tri mjeseca računajući i doigravanje tako da klubovi prije samog doigravanja, u ligaškom dijelu, igraju i po četiri utakmice tjedno! Dobra priprema jedino za društvo koje ima ambicije igranja u NBA ligi, za ostale je to naporno, besmisleno i nepotrebno.

Uzet ćemo za primjer košarkaše Svjetlosti iz Broda pa probajte izračunati kilometražu koju će proći u deset dana i istovremeno odigrati pet utakmica. 2.4. gostuju u Šibeniku (537 km), 5.4. u Brodu čekaju Cibonu (537 km povratak), 8.4. su u Zagrebu kod Cedevite (200 km), 10.4. čekaju Zagreb (200 km nazad), 12.4. putuju u Zadar (483 km). Dakle, u deset dana odigrat će pet utakmica i autobusom prijeći gotovo 2000 kilometara. Što možemo očekivati od Svjetlosti u Zadru 12. travnja? Možemo ih očekivati mrtve umorne nakon ove desetodnevne torture.

Svjetlost je uzeta samo kao jedan primjer, a slično će se osjećati i ostali klubovi. Nešto lakše bit će onim zagrebačkim koji će moći tramvajem na utakmicu pa se bar neće morati mučiti dugotrajnom vožnjom autobusom. Sve se to moglo izbjeći i bilo bi puno puno bolje da nam je na prvom mjestu naše domaće prvenstvo, a ne regionalno natjecanje. Zbog čega hrvatsko prvenstvo i regionalna liga jednostavno ne bi zamijenili termine? Zbog čega ne možemo uživati u hrvatskom prvenstvu u pred ili postbožićno vrijeme kada su diljem Europe dvorane krcate i klubovi igraju domaća prvenstva?

Kako mislimo pojačati interes za domaće prvenstvo i vratiti ljude u dvoranu? Neće ga podići nikakve nagradne igre u dvoranama niti marketinški pothvati. Moramo imati normalno prvenstvo, moramo omogućiti i onim manjim sredinama da igraju natjecateljske utakmice s našim najjačim klubovima u prikladnim terminima s normalnim vremenom za oporavak, samo tako će se ljudi vratiti na tribine. Neće u Rijeci dvoranu napuniti, bez podcjenjivanja, Dubrovnik i obratno. A kada kod oba protivnika dođu Zadar, Split, Cibona, dvorana će biti itekako popunjena.

Ovako imamo apsurd da imamo prvu košarkašku ligu i klubove koji nisu igrali niti protiv Zadra niti protiv Cibone, naših najjačih klubova... Ustvari jesu, ali o tome se priča već na nivou legendi: "Bilo je to davno, priča se, iako se nitko ne sjeća sa sigurnošću..." Tako je i s klasičnim i pravim prvenstvom. Imali smo ga, nekad davno, priča se...