Nogomet

Tko igra nogomet?

Vedran Attias • subota, 05.04.2008.

U četvrtfinalu ovogodišnje Lige prvaka igraju četiri kluba iz Engleske i po jedan iz Turske, Španjolske, Njemačke i Italije. Logičan zaključak, neupućenog promatrača, bio bi kako zapravo igraju Englezi, Španjolci, Nijemci i Turci, no prava je slika nešto drukčija...

U velikom dvoboju engleskih klubova Arsenala i Liverpoola, na Emirates Stadium istrčalo je točno dva Engleza - od 22 igrača samo su Gerrard i Carragher Englezi. Da, dobro ste primijetili - oba su igrači Liverpoola što znači kako u "londonskom" klubu utakmicu nije započeo niti jedan Englez. Mala "utjeha", ali zaista mala, ipak je podatak kako je utakmicu završilo čak tri Engleza - na poluvremenu je ušao Walcott za Arsenal. Pitanje koje svakome padne na pamet je - tko to igra u Premiershipu?

Odgovor je jednostavan - svi osim Engleza. Arsenal je jednu od najvažnijih utakmica sezone počeo s tri Francuza (Gallas, Clichy i Flamini), dva Španjolca (Fabregas i Almunia), dva igrača Obale Bjelokosti (Toure i Eboue), jednim Švicarcem (Senderos), Nizozemcem (Van Persie), Bjelorusom (Hleb) i Togoancem (Adebayor). Naravno, kako ne bi kvario statistiku - trener Wenger je Francuz.

Nije ni Liverpool "puno bolji", osim već spomenutih Gerrarda i Carraghera, Španjolac Benitez utakmicu je počeo s tri Španjolca (Reina, Xabi Alonso i Torres), dva Nizozemca (Kuyt i Babel), Slovakom (Škrtel) i Fincem (Hyypia) na stoperima, Brazilcem (Fabio Aurelio) i Argentincem (Mascherano). Toliko o "engleskom" dvoboju.

Čelnici klubova shvaćaju kako ipak domaći igrači najbolje prodaju dresove pa se trude od takvih igrača napraviti zvijezde, pa čak i ako nisu nužno najbolji igrači - Rooney u Manchesteru, Gerrard u Liverpoolu, Lampard i Terry Chelseu. Za ove se igrače može reći kako su (po)najveće zvijezde u svojim klubovi - gledano po prodanim dresovima, popularnosti kod navijača, ali i godišnjom plaćom.

Treći predstavnik s otoka, Chelsea, ipak ima čak dvostruko više Engleza u početnih 11 od Liverpoola. Naime, momčad Izraelca Granta u Turskoj je istrčala s četiri igrača Gordog Albiona - Ashley Cole, Joe Cole, Terry i Lampard. Svakako treba naglasiti kako je kod Bluesa samo Terry baš "njihov", dok su u gradu Beatlesa i Gerrard i Carragher iz mladih pogona kluba. Iako je i kapetan Chelsea krenuo u West Hamu, na Stamford Bridge došao je s 14 godina.

Frank Lampard došao je također iz West Hama, no s 23 godine te ga se tako nikako ne može gledati kao domaćeg igrača. Grant je utakmicu s Fenerom počeo s dva Francuza (Makelele i Malouda), Portugalcem (Carvalho), Gancem (Essien), Nijemcem (Ballack), napadačem iz Obale Bjekolosti (Drogba) i Talijanom na golu (Cudicini). Brazilac Zico na klupi Fenerbahcea ima jednostavnu filozofiju - domaći plus njegovi "domaći", odnosno Brazilci. Naime od 11 igrača, 10 su ili Turci ili iz južne Amerike, a jedan je Srbin (Kežman).

Treći par četvrtfinala čine Roma i Manchester United. Kako je ovaj tekst nižepotpisani posložio tako da ide od manje pa prema sve više domaćih igrača, tako je u ovom susretu bilo čak po pet "domaćih" igrača u svakoj momčadi. Kod Rome su utakmicu počeli Cassetti, Panucci, Tonetto, Aquilani i De Rossi, sigurno bi i Totti igrao da ga ozljeda nije udaljila s terena.

Manchester United, koji ima jednu od boljih nogometnih škola u Europi, imao je pet Engleza: Brown, Ferdinand, Carrick, Scholes i Rooney. Obje momčadi također imaju jednak broj igrača iz svoje škole - po dva. Dok su kod Rome Aquilani i De Rossi djeca tog kluba, kod Uniteda su to Scholes i Brown. Naravno, kako ide sve "bolje i bolje", ove momčadi imaju čak i domaće trenere - Spalletti i Ferguson, koji je Škot, ali ćemo mu to "oprostiti".

Inače, ostali igrači iz te utakmice su Brazilci (Taddei, Doni i Mancini), Francuz (Mexes), Čileanac (Pizarro) i Crnogorac (Vučinić) za Romu, a za Manchester Nizozemac (Van der Sar), Srbin (Vidić), Francuz (Evra), Brazilac (Anderson), Južnokorejac (Park) i Portugalac (Cristiano Ronaldo).

"Šećer za kraj" je par Schalke - Barcelona. Schalke je utakmice počeo sa šest Nijemaca (Neuer, Westermann, Ernst, Pander, Asamoah i Kuranyi), a Barcelona s pet Španjolaca (Valdes, Puyol, Xavi, Iniesta i Bojan). Svakako treba posebno naglasiti kako su Španjolci u Barceloni, koja ima fenomenalnu mladu školu, svi došli iz mlađih uzrasta tog kluba. Naime, svih pet koji su počeli utakmicu, plus Meksikanac Dos Santos koji je ušao poslije, proizašli su iz Barcine vrhunske škole za mlade igrače. Ako njima još dodamo Fabregasa i Reinu, koji su također plodovi iste škole, a igrali su u četvrtfinalu, jasno je kako Barcina mlada škola radi najbolji posao u Europi.

Koliko je nogomet globalan najbolje govore ovi podaci. Naime, nogomet, i to vrhunski, igraju igrači iz cijeloga svijeta - od srednje i južne Amerike, preko jakih snaga iz Afrike, naravno Europe pa sve do Južne Koreje. Nogomet je prije svega posao i zarada je primarna klubovima, no sigurno kako se uz klub kao Barcelona, koji ima pola momčadi iz vlastite škole, osim što uštedi na pojačanjima odnosno ima više novaca za bolje igrače i veće zvijezde, navijači puno lakše identificiraju, a slobodno se može i reći - više vole.

Sigurno je na Nou Campu Kataloncu draže gledati Iniestu, Xavija i Puyola isto kao što je u Maksimiru Zagrepčaninu najdraže vidjeti domaće dečke na terenu - Drpića i Čalu. Ili je to kod nas ipak malo drukčije? Pa ipak smo mi posebni...

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!