Staloženo prema Austriji

Vrijeme brzo prolazi, osobito kada je godina Europskog prvenstva u pitanju. Europske nogometne lige su pred završetkom, dobivamo odgovore na pitanja tko će biti prvak, a tko će ispasti, dok se najvažnije nogometno natjecanje godine ekspresno približava.

Atmosfera u Hrvatskoj, koja svoj vrhunac doživi neposredno pred prve minute prve utakmice naše momčadi polako se i tiho zagrijava. Svoj obol tome već je dao i izbornik Bilić snimivši sa svojim bendom navijačku pjesmu Vatreno ludilo. Sada je ipak sve još koliko-toliko tiho i priča se o stanju u momčadi, mogućnostima, rezultatima, protivnicima, no sve će se to zaboraviti 8. lipnja kada će svi zdušno biti uz naše igrače i kada će Hrvatskom vladati nogometno ludilo, vatreno ludilo..

Peti mjesec koji se približava biti će ključan u pripremanju reprezentacije za Euro, Nakon završetaka obaveza sa svojim klubovima igrači odlaze na pripreme gdje će se morati što bolje pripremiti i fizički i psihički za nadolazeći turnirski način igranja. Kako se pokazalo u nekoliko prijašnjih natjecanja, organizacija idealnog modela priprema nije nimalo lagan ispit na kojem su prethodni izbornici redom pali.

Pripreme neće biti za sve iste, neki su ove godine igrali puno, neki manje, a neki vrlo rijetko, pa je zato važno organizirati i provesti pripreme na iznimno pedantan način. Osim izbornika, igrača i stručnog stožera, svoj dio morat će na određeni način odraditi i mediji i suzdržavati se od nepotrebnih napada i senzacionalizma.

Kakvo je stanje i kakve su mogućnosti u pojedinim linijama naše momčadi?

U zadnje vrijeme najviše govora i pompe bilo je oko obrane, posebno oko Darija Šimića i Roberta Kovača. Naša standardna obrambena linija sastoji se od Ćorluke i Šimunića na desnom odnosno lijevom boku te najčešće od Kovača i Šimića kao stopera. Osim možda utakmice protiv Izraela u Tel Avivu gdje su u mreži Pletikose završila tri komada može se reći da je naša obrana odigrala dobar kvalifikacijski turnir i podsjetila zašto je obrana uvijek bila temelj hrvatske momčadi.

Ipak, posljednje dvije utakmice, protiv Nizozemske i Škotske, otkrile su neke probleme s kojima će se izbornik morati suočiti. Ponekad malo nervoznija igra Roberta Kovača i nedostatak utakmica u nogama Darija Šimića mogu predstavljati problem.

Ipak, dobra je stvar što i Šimunić i Ćorluka koji igraju na bokovima u svakom trenutku mogu 'uskočiti' kao stoperi, kao što i Šimić može igrati na desnom boku. Ono što je veliki dobitak utakmice sa Škotskom je saznanje da zvijezda Heereenvena Danijel Pranjić sasvim solidno, da ne kažemo odlično, može odigrati na lijevom boku obrane. Postoji mogućnost da će Pranjić i početi protiv Austrije i Poljske na toj poziciji kako bi omogućio snagu više prema naprijed, a da će Šimunić igrati na lijevoj strani protiv Njemačke gdje ćemo ipak morati biti malo oprezniji.

Prethodno je Šimunića u tzv. lakšim utakmicama na boku mijenjao Babić, no za njega je pitanje hoće li uopće i ići na Euro nakon prilično nezapažene sezone u Betisu. Iako je prva četvorka obrane već zadana, o pripremama i formi pred prvenstvo ovisi kako će naša obrambena linija u konačnici izgledati. Kao zamjene nameću se Knežević i Vejić dok je pitanje hoće li među putnicima za Alpe biti Dino Drpić.

Možda i najjači dio naše momčadi svakako je sredina terena gdje standardnu formaciju čine Niko Kovač i Luka Modrić kao defenzivni vezni i Niko Kranjčar i Darijo Srna na lijevoj odnosno desnoj strani. Niko Kranjčar doživljava pravu renesansu u Portsmouthu, a Austrija bi mu trebala biti vrhunac sezone; treba ipak vidjeti kako u kratkom roku osvježiti Kranjčara jer je ove sezone igrao iznimno puno u dresu Mornara.

Niko Kovač je lider Red Bull Salzburga i redovito igra, pa će se on , kao i svaki puta do sada, maksimalno pripremiti za turnir i biti naš vođa na terenu i izvan njega. Luka Modrić dozira formu u Dinamu, no svako malo pokaže o kakvoj se ekstra klasi radi, zašto se pola Europe otima za njegove usluge i zašto od njega očekujemo strašan turnir. Darijo Srna je standardan u Šahtaru i od njega se također očekuje da bude jedan od udarnih igala i jedan od najjačih aduta za prolaz dalje. Kada tome dodamo polivalentnog Rakitića koji može igrati na svim pozicijama u vezi osim možda kao defenzivni vezni, Pranjića koji može uskočiti na lijevi bok i odigrati svoju rolu, Jerka Leku koji može zamijeniti i Niku Kovača i Darija Srnu i na kraju Ognjena Vukojevića koji se nameće kao sjajna zamjena za našeg kapetana jasno je zašto sa veznom linijom nemamo briga. Svi će ovi igrači, ne bude li nepredviđenih ozljeda, ići na Europsko prvenstvo i njima će se pridružiti možda samo još jedno ime iako je i ovaj broj sasvim dovoljan.

Na kraju dolazimo do napada koji je nakon teške ozljede naše udarne igle Eduarda odjednom postao problem. Postavljalo se pitanje tko će sada zabijati golove. No, nedugo nakon toga pokazalo se da izbornik ne bi s tim pitanjem trebao imati problema. Uz neizostavnog Petrića koji zabija kao na traci za Borussiju, u sjajnom svijetlu vratio se Klasnić koji igra opušteno i zabija važne golove za Werder.

Vratio se i Budan također u velikom stilu pomažući svojoj Parmi da ostane u elitnom razredu talijanskog nogometa. Ne treba nikako zaboraviti ni Olića koji se svojim igrama i golovima prometnuo u jednog od najvažnijih igrača HSV-a. Kako je napomenuo i sam izbornik ova četvorica napadača su sigurni za Euro i sigurno je da na Euru neće zaboraviti ono što rade cijele godine, zabijati golove.

Postavlja se tek pitanje tko će biti prvi napadački dvojac. Petrić je siguran, a jedan od spomenute trojice biti će mu partner u napadu. Protiv Škotske su počeli Petrić i Olić no to nije izgledalo toliko sjajno. Olić i dalje ostaje najbolje rješenje kao joker s klupe kada treba napasti ili iznenaditi protivnika. Petrić i Olić su obojica tzv. drugi napadači tj. napadači koji se vraćaju po loptu i ne igraju cijelo vrijeme u špici napada. Zato se kao partner Petriću nameću ili Klasnić ili Budan. Jedan ili drugi kao klasični centarfor, a Petrić kao napadač iza njega koji će biti malo bliže veznoj liniji. Zbog svojih univerzalnih kvaliteta Petrić će biti idealan za razigravanje drugog napadača. S obzirom na to da su Klasnić i Budan različiti igrači razlikovat će se i naša cjelokupna igra ovisno o tome tko će igrati uz Petrića. Ono što veseli je što nam ne manjka napadačke snage i poleta za slučajeve kada ćemo, ne daj Bože, hvatati rezultat.

Uz ovu četvoricu traži se i peti napadač i to među trolistom Mandžukićem, Kalinićem i Balabanom. Najviše šansi da izbori to preostalo mjesto u napadu ima Hajdukov mladi Nikola Kalinić s obzirom na ovogodišnju formu kada se kao jedna od rijetkih svijetlih točaka splitske momčadi nametnuo izborniku. Nakon dobrog početka u Dinamu i važnih golova Ajaxu Mandžukić je zapao u golgetersku krizu i izgubio i mjesto u vrhu napada Dinama, a Balaban se nakon ozljede vratio u momčad i počeo ponovno zabijati.

Kao što smo već spomenuli svoj obol rezultatu na određeni način morat će dati i mediji. Nažalost, upravo su mediji već uzrokovali određenu štetu. Najčešća priča i tema u posljednje vrijeme su bili Robert i Niko Kovač i Dario Šimić. Nakon poraza od Nizozemske odjednom su za taj poraz bila kriva upravo ova trojica. Odjednom su svi shvatili da Robert Kovač ne igra redovito u Borussiji i odjednom je postao najslabija karika reprezentacije, odjednom je svima svanulo da Šimić ne igra u Milanu i da Niko Kovač ulazi u 35. godinu života. Protiv Engleske su svi bili sjajni, nakon Nizozemske se morao naći krivac i upravo su ova trojica igrača došli 'na tapetu'.

Nikoga nije zanimalo što niti braća Kovač niti Šimić u Splitu nisu bili ni lošiji ni bolji od ostalih. Lošu utakmicu odigrala je cijela momčad. Nakon Škotske stanje se nije promijenilo, izbornik Bilić se pozivao da se riješi Šimića, a braća Kovač su se pozivali da odu u mirovinu i posvete se pisanju monografija. Dok se ovakve stvari pričaju među navijačima na ulici i u kafićima to nema nikakve veze, no dok se ovakve teze šire po ozbiljnim medijima ili medijima koji bi htjeli biti ozbiljnima, to je sasvim druga priča. Tako se ne pomaže nikome, a najmanje reprezentaciji. Nije važno što su spomenuta trojica igrača svaki put do sada odigrali dobro i nikad nisu iznevjerili reprezentaciju i što su za svaki turnir bili izvrsno pripremljeni i bili među boljima. Netko mora biti kriv za jedan loš dan, a od tuda moraju krenuti i neke druge priče.

Odjednom ova ekipa nije dovoljno dobra, odjednom smo zapravo imalo slabu grupu u kvalifikacijama i Eduardo nas je sam odveo na Euro, odjednom smo zapravo pobijedili pričuvnu ekipu Engleske. Zanimljivo je kako je kod nekih entuzijazam nakon Engleske zamijenila totalna skepsa i nepovjerenje u nacionalnu momčad. Iznenada je sve loše, ali najzanimljivije je što će svi oni koji su širili takav negativizam biti prvi koji će nakon prve dobre utakmice i pobjede naše momčadi vikati i hvaliti igrače na sva zvona i pokušati nas ostaviti u uvjerenju da su baš oni znali da smo mi najbolji na svijetu. No, kako je već izbornik rekao, takve stvari i takvi natpisi njemu i igračima mogu biti samo motiv više da dokažu koliko vrijede.

Tijekom priprema sve će te stvari i utjecaji morati svesti na najmanju moguću mjeru i naša će momčad u miru morati pripremiti sve kako bi na Euru ostvarila primaran cilj, prošla skupinu. Neki igrači su igrali standardno, neki premalo, neki skoro nikako tako da će baš tijekom priprema sve te razlike morati biti prevladane kako bi svi, od prvog do zadnjeg, bili maksimalno spremni za sve tri utakmice. Ono što je možda i najvažnije za uspjeh je atmosfera u momčadi, a ona je od prvog dana izbornika Bilića na klupi bila sjajna. Slaven Bilić je skupa sa svojim suradnicima Asanovićem, Jurčevićem, Prosinečkim i Mrmićem našao savršenu sredinu između strogo profesionalnog i strogog i prijateljskog pristupa igračima. Atmosfera je sjajna, igrači su uvjereni u svoje kvalitete i mogućnosti i to će u cijeloj priči biti jako važno.

Unatoč pojedinim napadima i jeftinom senzacionalizmu s kojim se traže skandali i priče gdje ih i nema ova momčad i dalje uživa povjerenje nacije da se u Austriji i Švicarskoj može ostvariti dobar rezultat. Primaran cilj mora ostati i dalje prolazak grupe što Hrvatska nije ostvarila još od Svjetskog prvenstva u Francuskoj prije 10 godina. Kada se to ostvari mogu početi razgovori koliko daleko može Hrvatska i za što je sposobna. Do tada je svaki razgovor o tome s kime ćemo igrati u polufinalu ili koga bi htjeli u finalu bespredmetan.

Još samo 47 dana i ludo ljeto počinje...