I kaj sad?

Prije četiri godine, u sezoni 2004.-2005. Dinamo je proživljavao vrlo tešku sezonu. Naime, Modri su igrali Ligu Uefa, no zaboravili su "igrati" domaće prvenstvo u kojem su ušli u Ligu za ostanak te na kraju "osvojili" sedmo mjesto. Na polusezoni, iz Zaprešića s posudbe je vraćen Luka Modrić za kojega je tadašnji trener Ilija Lončarević rekao kako treba biti nositelj nove momčadi. Na kraju sezone vratio se i Vedran Ćorluka, a Eduardo da Silva tada je već bio odradio svoju epizodu u Zaprešiću i počeo se graditi veliki Dinamo.

Je li momčad dosegnula maksimum?

Modri su u tri godine, dvije su bili sva trojica u Dinamu, a ovu posljednju samo Modrić - osvojili tri prvenstva, jedan Kup (možda i drugi ove sezone) i igrali jednom Ligu Uefa. Neki će reći - ništa, neki će reći - odličan uspjeh, dok je istina, kao i uvijek - u sredini. Biti prvak tri puta zaredom nikako nije lako koliko god se ljudi "sprdali" s našom ligom.

Dinamo je sezone 2005./2006. osvojio ligu s jedanaest bodova ispred Rijeke, prošle sezone Modri su 20 bodova ostavili drugoplasirani Hajduk dok se prednost ove godine još i povećala. Što se tiče Europe, 2005. je nije bilo, barem ne za Modre, nakon katastrofalne sezone prije. 2006. Modri su igrali - zapravo manje igrali, a više gledali kako igra Arsenal u kvalifikacijama za Ligu prvaka, a onda u kupu Uefa - prizemljenje.

Auxerre je bez većih problema izbacio Modre te su cijenu platili Josip Kuže i njegova "kombinatorika", a na klupu je sjeo Branko Ivanković. Kod profesora Modri su proigrali - gotovo svi su igrači napredovali, Hajduk je ostavljen na minus 20, Modri vrlo nes(p)retno ispadaju od Werdera u trećem pretkolu Lige prvaka, no sve nadoknađuju plasmanom u kup Uefa preko Ajaxa i veličanstvene predstave u Amsterdamu. Dalje bi priča išla ovako: Ispadanje iz lige Uefa + poraz na Dvoranskom od Hajduka + Mamićevo psovanje = odlazak Branka Ivankovića.

Jesu četiri asa uvijek 100 zvanja?

Prije par sezona naslov Dinamovog časopisa bio je - četiri asa - Buljat, Ćorluka, Eduardo i Modrić. Buljat se nikako ne može oporaviti od teške ozljede te je kilometrima daleko od stare forme i Zadranin je danas jedva devetka, a ne as. I to ne u adutu... Ostale trojice više nema. Ćorluka i Eduardo otišli su početkom sezone, a Luka pred kraj.

Jesu li Modri mogli više? Hoće li ponovno, i kada, imati ovako dobru momčad? Teško je odgovoriti na ova pitanja. Naravno, razmišljanje "prvaci Hrvatske su mogli biti i bez Modrića" ne može se apsolutno nikako potkrijepiti dokazima jer je tako nešto nemoguće postaviti. Činjenica je kako tri uvjerljiva naslova prvaka vrlo zahtjevnoj Zagrebačkoj publici nisu dosta i traži se uspjeh u Europi. Bilo to realno očekivati ili ne i je li to moguće ispuniti ili ne, publika u Maksimiru to očekuje i velika većina ići će na stadion samo ako će Modri igrati u Europi s jakim klubovima.

Kao Atletico ili novac u kasicu prasicu?

Ta Europa nije tako daleko kako to izgleda. Dapače, vrlo je jednostavno - Europa košta. Moglo bi se reći kako su Modri na raskršću - stoje na "ćošku" Zvonimirove i Heinzlove. Mogu skrenuti "gore", na novi Kvatrić ili ići po Heinzlovoj "dole" do autoputa pa - samo ravno. Ne brinite, slijedi objašnjenje...

Heinzlova i autoput bio bi put koji u Dinamu prakticiraju godinama. Sigurno i mirno "piče" autoputom i skupljaju što se skupiti da. Ponekad se neki semafor ugasi (Auxerre), ponekad je (ne)očekivano zeleno (Ajax), ali strategija kluba temelji se na logici - kupi jeftino kako bi prodao što skuplje. Neki će reći: "to je jedini način". Kupovati Jertece, Pokrivače, Schildenfelde, Vrdoljake i Mandžukiće pa, uz neke dobre domaće dečke, nekako složiti momčad - jednoga ili dvojicu skupo prodati i sve ispočetka.

Druga opcija, skrenuti na novi Kvatrić - puno je rizičnija. Koliko puta su u Dinamu rekli: "ma bi mi, ali nemamo novca.", no sada - to više nije prihvatljiv odgovor. I kada se oduzme sve što se kod nas oduzima nakon transfera, razno - razni postoci, ugovori i slične stvari - Dinamo na računu ima 35 milijuna eura. Modrić 26, Eduardo 15, Ćorluka 12, a ako tome još dodamo Pokrivača i Schifu jednostavnom matematikom, taman da se oduzmu svi tekući troškovi - na računu Modrih ima dosta tih milijuna eura.

Zašto taj novac ne bi Dinamo uložio u pojačanja? Prava pojačanja. Dinamo je sada, možda prvi puta, u situaciji kada ne mora tražiti i kupovati igrače na kojima će zaraditi od prodaje. Ne moraju ići u Brazil i tražiti jeftine, a dobre Brazilce. Ne, Modri jednostavno mogu kupiti dobrog igrača! Zdravko i Zoran Mamić moraju navijačima pokazati kako novac od prodaje igrača ostaju u klubu i ulažu se u isti. Sada imaju priliku pokazati svima koliko zapravo vole Dinamo i učiniti klub jakim. Prodaja Modrića ne mora nužno biti loša stvar.

Zamislite momčad: Butina - Etto, Šimić, Bišćan, Čale - Mikić, Leko, Vukojević, Babić - Klasnić, Balaban. Nižepotpisani je siguran kako, kao uostalom i njemu, srce svakog navijača Dinama "zaigra" kada se ovakva momčad izdiktira. Prilično je izvjesno kako bi se ovih 11 igrača (iz)borilo za ulazak u najprestižnije klupsko natjecanje, a vrlo vjerojatno bi ušli u Ligu Uefe. Koliko je ova momčad realna?

Tomislav Butina uopće ne brani u Olympiacosu i za nekoliko pravih slika koje strastveno skuplja - mogao bi se vratiti u Maksimir. Dario Šimić ponovno ne igra u Milanu i vrlo je vjerojatno kako bi ga Milan pustio vratiti se kući samo kada bi on pokazao želju, a pravi profesionalac kao Šimić sigurno bi prepoznao kada bi se u Maksimiru počeo raditi pravi projekt.

Jerko Leko nije se snašao u Monacu te bi se za solidnu plaću mogao vratiti u matični klub. Marko Babić u Betisu toliko malo igra da bi u klubu trebalo proći dosta vremena kako bi uopće shvatili da ga nema. Ivan Klasnić tuži Werder i to nikako nije korak ka produživanju suradnje u Bremenu. Umjesto u Franfurt, Arminiju ili Nurnberg Klasnić bi razmislio o Dinamu, ali isto kao i Šimić - ako prepozna dobar projekt.

Neki će reći kako je ovo prije SF nego realnost, no to ništa nije nemoguće - samo treba gurnuti ruku u vreću i početi mahati "cashom". Za neke igrače duboko, a za neke još dublje, no, dugoročno gledano - isplatilo bi se. Ovu bi momčad došlo gledati desetak tisuća ljudi svaki vikend. Nakon dvije - tri sezone provede u europskim natjecanjima tko zna što bi se sve dogodilo.

A što je najgore što se može dogoditi? Najgori pesimisti reći će: "Šimić je star, Leko, Butina i Babić ništa ne valjaju, a pitanje je koliko Klasnić može". I taman kada bi se sve to baš najgore pokazalo točnim što bi bilo? Dinamo bi izgubio novac koji će izgubiti i ovako - samo što će ga gubiti duže i polakše. Kupnjom Vide, Tomasova, Sharbinija i sličnih.

Atletico Madrid je prodao Fernanda Torresa, kapetana, domaćeg dečka, najboljeg igrača i miljenika navijača u Liverpool za 38 milijuna eura, no što su onda napravili? Kupili su Forlana, Simaoa, Reyesa, Raula i Luis Garciju te su ove sezone četvrti, dok su pretprošle bili deseti, a prošle sedmi. Nije nogomet nikakva filozofija, dapače, vrlo jednostavno - kol'ko para, tol'ko muzike.

Sada je prilika - Dinamo ima novac, mladog i ambicioznog trenera, ambicioznu upravu i vrlo solidnu podlogu. Koliko god to glupo zvučalo, Modri moraju iskoristiti prodaju Modrića i uložiti novac u pojačanja. Ne u prinove, nego u pojačanja. Igrače za koje će se od trenutka potpisa ugovora znati kako su to igrači za prvih 11 koji dižu kvalitetu momčadi, a ne "mlade i perspektivne" - čitaj "možda ih bolje prodamo" igrače. Dinamo ima vrlo dobru mladu školu i, takvu dobru i kvalitetnu momčad, treba popunjavati s Barbarićima i Antolićima, a ne kao kostur momčadi dovoditi Sharbinije i Vide... Sada je prilika... Dinamo mora preuzeti poslovni rizik i pokušati izaći iz "kružnog toka" i tako napraviti korak naprijed kako bi vratio gledatelje na stadion... U protivnom, svima je već zlo od vožnje u krug...