Hrvatska treća nacija Europe

Dečki su jedini od svih ekipa imali pretkolo i to protiv favorizirane Španjolske. No, znali smo da će, tkogod dobije u tom meču, vjerojatno mukotrpno do finala, a tko izgubi imat će jednako težak put do brončane medalje. Bez obzira što su u našem djelu ždrijeba bili, uz Španjolsku, i Grčka, Francuska, Italija i Njemačka, sve favoriti za medalje, pobjeda nad Španjolskom ulila bi samopouzdanje i respekt kod sudaca, a poraz je trebao dati dodatni imperativ za borbu kroz repasaž do medalje.

No, dogodilo se ovo drugo, u nimalo neizvjesnom meču Španjolci su sigurno slavili s ukupno 0:2. Nikola Dukić je u prvom susretu izgubio 0:3, Pero Vučić remizirao je 2:2 nakon vodstva od 2:0, Vedran Turković izgubio je 3:6 nakon što je u startu zadobio neugodan udarac pa do kraja meča nije došao k sebi, da bi u četvrtom meču Nenad Vukobrat remizirao tako da se peti meč nije trebao ni održati budući je Španjolcima bilo dovoljno 0:2.

Kako se i predviđalo, Španjolci su ušli u finale sigurnim pobjedama nad Latvijom, Škotskom, Grčkom i Njemačkom pa je nama ostao put u repasažu da sve te ekipe porazimo i uzmemo treće mjesto.

Krenulo je sjajno, rutinskom pobjedom nad Latvijom od 3:0 u kojoj su bodove Hrvatskoj donijeli pobjedama Nikola Dukić 1:0, Pero Vučić 2:0 i Nenad Vukobrat 1:0. Drugi susret protiv Škotske donio je brzu prednost od 2:0 pobjedama Pere Vučića (1:0) i Nenada Vukobrata (1:0), da bi u trećem meču Goran Božić u posljednjoj sekundi izgubio 0:1 čime je susret krenuo u za nas nepovoljnom smjeru. Marko Miloš također gubi 0:1, a Davor Mrzak remizira 0:0 pa je zbog neriješenog ishoda susreta i identičnog zbroja bodova odlučivao meč kapetana u kojem je Nenad Vukobrat izgubio 0:1, što je značilo i naš oproštaj od ovogodišnjeg prvenstva.

Dojam koji su dečki ostavili u tom meču i u svom općenitom repasažnom nastupu bio je kao da se svijet srušio porazom od Španjolske, koja, podsjetimo, nije bilo tko, nego je organizirana i jaka ekipa koja je sigurno porazila sve konkurente do finala i na kraju uzela zlato. Naš poraz trebao je nakon njihovog ulaska u finale biti dodatni imperativ i peta brzina jer po kvaliteti nitko od protivnika u repasažu nije nimalo odskakao.

Ostaje samo da pravom analizom ustvrdimo propuste, bolje se organiziramo i iskoristimo mladost koja nam je podarila ovogodišnje ekipno juniorsko zlato za što bolju pripremu u pohodu na zlato sljedeće godine u Zagrebu. Prije toga nas čeka Svjetsko prvenstvo u Japanu sredinom studenog ove godine, pa se nadamo da će novi uspjesi vrlo brzo obogatiti riznicu Hrvatskog karate saveza novim medaljama.

Europskim prvakom postala je Španjolska pobjedom nad Rusijom, a treće mjesto podijelili su Njemačka i Azerbejdžan.

Cure su u prvom kolu glatko dobile Englesku 2:0 pobjedama Dijane Saleš 3:0 i Ana Marije Čelan 2:1, da bi u sljedećem kolu izgubile od Francuske identičnim rezultatom od 0:2 u susretu u kojem su poraze doživjele Azra Saleš 1:3 i Dijana Saleš 0:8, zahvaljujući kaznama za prekomjerni kontakt. Francuska je izgubila od Rusije u sljedećem kolu pa naše djevojke nisu dobile priliku za repasaž.

Za cure vrijedi isto kao i za dečke, naslov juniorskih europskih prvakinja daje za pravo nadati se grupiranju ekipe koja će u Zagrebu moći napasti europsko seniorsko zlato. Činjenica da imamo 10-tak europski kvalitetnih natjecateljki i da je konkurencija za ući među četiri odabrane djevojke za ekipu velika daje nam za pravo da možemo i da se moramo organizirati da tu mladost i kvalitetu usmjerimo na dugovječnost u samom europskom i svjetskom vrhu, ne samo za predstojeće EP u Zagrebu.

Europskim ekipnim prvakinjama postale su Španjolke pobjedom nad Italijom, dok su treće mjesto podijelile Bosna i Hercegovina i Švicarska.

Nama ostaje lijepa estonska uspomena s najvećim rezultatom na jednom Europskom seniorskom karate prvenstvu, uz osvojena dva zlata, jednim srebrom i jednom broncom. Treća smo karate nacija Europe prema osvojenim medaljama, od nas su bolje samo Španjolska s pet zlata i Italija s dva zlata, ali i dva srebra više.

Mirnina obrana titule eurospke prvakinje, nakon što se vraćala u formu poslije neugodne ozljede, veliki nastup Danila Domdjonija i zasluženo eurosko zlato, izvanredno i iznenađujuće osvajanje bronce Nevena Martića u apsolutnoj kategoriji, te na kraju briljantan nastup kata tima i tijesan finalni poraz od dosad nedodirljive Španjolske, događaji su svakako na ponos hrvatskog sporta uopće.

Sedma mjesta Jelene Kovačević u kategoriji -53 kg, Maje Janković u kategoriji +60 kg, te peto mjesto Petre Volf u apsolutnoj kategoriji zasigurno su nastupi koji se mogu okarakterizirati kao veliki uspjeh jer su to karike koje će biti puno sigurnije na domaćem terenu u Zagrebu.

Nadamo se na kraju da će se domaćinstvo u Zagrebu iskoristiti na najbolji mogući način kako bi se ovim izvanserijskim talentima osigurali što bolji uvjeti kako bi se Hrvatska okitila još većim brojem medalja. Oni zaista samo trebaju malo više od onoga što sada imaju. Bolje uvjete rada, osigurana sredstva za kvalitetno pripremanje, zdravsteni nadzor, kontroliranu i kvalitetnu prehranu, kao i podršku svojih lokalnih sredina, visokih učilišta i poslodavaca. Nadamo se da će ovi uspjesi biti svima signal za kvalitetan i odlučan korak u ostvarivanju zajedničkih planova za što boljom prezentacijom u Zagrebu sljedeće godine.