Krunoslav Jurčić

Igračku karijeru je počeo u lokalnim Grudama, a zatim se okušao u juniorima Dinama. U Maksimiru nije uspio ući u seniorsku momčad i otišao je u Inter iz Zaprešića, koji je 1992. pod imenom Inker bio prvi osvajač Hrvatskog nogometnog kupa, što je bio i prvi trofej za Krunoslava Jurčića.

Sljedeća stanica bila je Pula i Istra, gdje je proveo dvije sezone, a potom se okušao u Beverenu. Belgijska epizoda nije bila uspješna i nakon jedne sezone se vratio u Maksimir, gdje je bio jedan od važnijih igrača tadašnje Croatije. Momčad je tada bila dominantna u domaćim natjecanjima i Jurčić je upisao tri naslova prvaka i tri nacionalna kupa, a dvije sezone u nizu igrao je u Ligi prvaka u kojoj Plavi ipak nisu uspjeli napraviti veći rezultat.

Nakon trofejnog razdoblja u Maksimiru je u zimskom prijelaznom roku 2000. godine ostvario je pravi transfer i potpisao za Torino, a godinu i pol kasnije je otišao u Sampdoriju. U Italiji nije ostavio veći trag te je posljednje dvije sezone opet odigrao u Hrvatskoj nogometnoj ligi, a karijeru je završio 2004. godine u Slaven Belupu.

Prvi nastup u reprezentaciji je upisao u lipnju 1997. godine u prijateljskoj utakmici protiv Japana. Imao je solidnu minutažu u osvajanju brončane medalje na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine, a kao član reprezentacije dobio je i Državnu nagradu za sport ˝Franjo Bučar˝. Ukupno je za reprezentaciju odigrao 21 utakmicu, ali nije se uspio upisati u strijelce.

Borac na terenu - borac i na klupi; tako bi mogli opisati Krunu Jurčića kao trenera. Prvi trenerski angažman dobio je 2005. godine u tadašnjoj Puli Staro Češko i odmah je pokazao kako je kvalitetan trener, no nezadovoljan stanjem u klubu i općenito hrvatskim nogometom, napustio je klupu početkom 2006. godine. U ljeto iste godine opet se vratio u klub, ali situacija se nije ni malo promijenila i podnio je ostavku odmah nakon posljednje utakmice jesenske polusezone. Istaknuo je tada kako klub nema nikakvu pomoć od grada te da tako ne mogu egzistirati što se uskoro i pokazalo ključnim čimbenikom ispadanja iz Prve lige. Drugi mandat Krunoslava Jurčića u Puli ipak je bio važan za hrvatski nogomet jer je afirmirao Nikolu Kalinića koji je tamo bio na posudbi.

Unatoč "lošim iskustvima", preuzeo je Slaven Belupo i napravio sjajan rezultat. Jurčić je i u Koprivnici pokazao da je veliki trenerski potencijal kada je albanska Teuta uvjerljivo izbačena iz Europe, a veliki Galatasaray imao je težak posao protiv Farmaceuta. Momčad je u završila na sjajnom drugom mjestu, a usput je naš nogomet dobio nove mlade nade, od kojih se najviše istaknuo daroviti Mato Jajalo koji je zapravo i stao u razvoju nakon odlaska Jurčića iz kluba na kraju sezone 2007./2008.

5. ožujka 2009. Krunoslav Jurčić je u Plavom salonu predstavljen kao novi trener Dinama. Marijan Vlak je dobio otkaz, a njegovo je mjesto i vruću stolicu preuzeo mladi stručnjak koji je već pokazao potencijal, ali za uspjeh u Dinamu ipak je morao pokazati - više.

Jurčić je na najbolji mogući način odgovorio teškim zahtjevima kluba iz Maksimira i, iako je Hajduk prijetio, uspio obraniti dvostruku krunu. Iduće sezone, Jurčić je s Dinamom ponovno osvojio prvenstvo Hrvatske, no nije uspio ponoviti i uspjeh u Kupu.

Te sezone Dinamo je ispao od Red Bull Salzburga u 3. pretkolu Lige prvaka, ali se preko škotskog Heartsa plasirao u Europsku ligu gdje u skupini s Timisoarom, Anderlechtom i Ajaxom nije uspio izboriti proljeće u Europi.

19. svibnja 2010. Jurčić je napustio zagrebački Dinamo, a iduća stanica u trenerskoj karijeri postala mu je Lokomotiva koju je preuzeo u ožujku 2011. godine. Iako su "Lokosi" živnuli nakon njegovog vodstva, pokazali više borbenosti i karaktera, Jurčić nije uspio spasiti Lokomotivu od ispadanja - no spašavaju ju je HNS i postupak licenciranja.

Samo godinu dana poslije, 26. svibnja 2011. Jurčić se ponovno vratio u Dinamo, nakon što je klub uspio doći do sporazumnog raskida ugovora s Vahidom Halilhodžićem. Nakon višegodišnjeg čekanja, Dinamo je pod Jurčićevim vodstvom ponovno zaigrao u grupnoj fazi Lige prvaka, ali ondje je upisao šest poraza u šest utakmica i dobio otkaz.

30. srpnja 2012. službeno je postao pomoćnik novog hrvatskog izbornika Igora Štimca, zajedno s Alenom Bokšićem, Igorom Tudorom i Tomislavom Rogićem. Nakon neuspješnog domaćeg prijateljskog testa sa Švicarskom, Hrvatska je u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2014. dvaput pobijedila Makedoniju te jednom Wales, a u Bruxellesu s Belgijom odigrala 1:1. Istim rezultatom završen je i prijateljski ogled sa Selekcijom MAXtv Prve lige u studenom.

27. studenog 2012. Jurčić je pristao treći put postati trener Dinama, naslijedivši Antu Čačića, kad je Dinamo već bio izgubio sve šanse za prolaz u drugi krug Lige prvaka s pet poraza. Vodio je Modre do prvog boda u tom natjecanju, protiv Dynamo Kijeva (1:1), a očekuje se da zadrži prednost u prvenstvu i osvoji Dinamov osmi uzastopni naslov prvaka.