Ljeto koje se ne zaboravlja

Lako je biti general poslije bitke i reći – mogli smo i više. Više? Pa Hrvatska je bila treća na svijetu! No mi Hrvati smo takvi, ama baš uvijek ćemo naći neku slamku za koju ćemo se uhvatiti i dokazivati da se moglo više. Eh da je Ćiro u polufinalu ranije mijenjao ozlijeđenog Bobana za Prosinečkog, eh da smo izdržali barem pet minuta bez primljenog gola nakon vodstva preko Šukera, eh da smo…. Eh da je sve idealno, nogomet kao niti život ne bi bio zanimljiv. Treba jednom zauvijek reći kako je bronca u Francuskoj povijesna stvar, uspjeh kakav je, priznat ćete, malo tko očekivao uoči Prvenstva. Treba prestati razmišljati u stilu ''što bi bilo da je bilo''.

Sam uspjeh je još veći ako se zna da Hrvatska nikada nije tako teško došla do završnice SP-a. Dvije utakmice su bile ključne. Hrvatska pobjeda u Solunu i remi Danaca u Ateni. U paklu Soluna Šuker je donio Hrvatskoj minimalnu pobjedu, a nakon poraza u Kopenhagenu, više nismo odlučivali sami o sebi. Grci su imali ključeve SP-a u svojim rukama, ali su im ispali ili bolje rečeno ukrao ih je Peter Schmeichel. Kako smo slavili Ladića nakon Nizozemske, trebali smo i Schmeichela nakon Grčke. Danska zvijer radila je čuda, Grci nisu mogli niti s dva metra pogoditi i dobroćudni div pomogao je Hrvatskoj da uz pobjedu u Sloveniji uhvati dodatne kvalifikacije. Veliki čovjek, nije zamjerio za ono Šukerovo ponižavanje u Engleskoj 1996…

Onda su slijedile kvalifikacije. Kada je izvučena Ukrajina, prva misao bila je – dobro je. Kratko je trajalo zadovoljstvo. Kijevski Dynamo, ukrajinska reprezentacija u malom, u Ligi prvaka u dvije utakmice pregazio je veliku Barcelonu sa 7:0 i od odličnog ždrijeba Ukrajina se pretvorila u paklen ždrijeb. No tko je kome bio paklen ždrijeb, vidjelo se vrlo brzo. Hrvatska je u Zagrebu odigrala možda i najbolju utakmicu u svojoj povijesti i tek s 2:0 svladala posve nemoćne Ukrajince. ''Dobro su prošli, mogu paliti svijeću na Kamenim vratima'', svi su se slagali, a takva igra davala je veliki optimizam uoči uzvrata. Hladna večer u Kijevu postala je toplija u 27. minuti utakmice kada je Bokšić uhvatio Šovkovskog na spavanju. Schmeichel je tada predao Hrvatima ključeve baze u Vittelu.

Teško se došlo do Francuske, ali optimizam nije splašnjavao. Svi su bili uvjereni da Hrvatska može napraviti puno, a puno je bilo i proći u drugi krug. Drugi krug je bio realnost, Argentina je bila jaka, ali Jamajka i Japan nisu bili onaj najjači rang. Optimizam nije napuštao niti kad su se ozlijedili Alen Bokšić i Stjepan Tomas, niti kad je otjeran Igor Cvitanović, niti kad je Hrvatska u lošoj igri poražena od Slovačke u pripremama za SP…

Igor Cvitanović još uvijek ima noćne more od tog porečkog treninga. Alen Bokšić je već otpao zbog ozljede meniskusa koju je donio iz Juventusa i ''Cvita'' se opravdano nadao minutaži u Francuskoj. Tada je bio u životnoj formi i s Vlaovićem bi se borio za minutažu, ali Cvitanović je na jednom treningu prema Ćirinom obrazloženju pokazao nezalaganje i završio je s pripremama. Ćiro ga je potjerao s travnjaka i naredio mu da se spakira i napusti bazu, niti Cvitanovićeve suze, niti molbe suigrača nisu pomogle. Već sutradan Blažević je uputio pozivnice Šariću, Peternacu i Živkoviću…

Uoči odlaska u Vittel u Zagrebu je gostovala Australija s Vidukom, Emertonom, Skokom, Kalcem, Aloisijem i pune mreže završila susret. Pomalo nestvarnih 7:0 slavila je naša reprezentacija i pokazala kako forma raste. Predstava s početka priprema i poraz od Slovaka 2:1 u usporedbi s ovim susretom s Australijom bilo je nebo i zemlja.

U Vittelu je Hrvatska naišla na kraljevski doček. I danas će svi reći kako je to bilo nešto najbolje što je Hrvatska mogla odabrati kao bazu u Francuskoj i ima to svoje zasluge u osvajanju bronce. Dok se naša reprezentacija u Vittelu pripremala za debi na SP-ima, u Hrvatskoj je istovremeno raslo zanimanje za Prvenstvo. 15. lipnja 1998. godine Hrvatska je upisala svoj prvi nastup na Svjetskom prvenstvu, a s druge strane stajala je Jamajka. Nogometni gotovo anonimci bili su idealan test na početku natjecanja. Upisana je lagana pobjeda 3:1. Stanić nakon poznate Ćirine akcije iz kornera, Prosinečki majstorskim lobom potpuno iskosa i Šukerov šut kroz noge jamajčanskog stopera. Dovoljno za sjajan start.

''Hrvatska ima velike težnje na ovom natjecanju'', rekao je Ćiro nakon susreta, ali ubrzo je saznao lošu vijest. U ključnom susretu za prolaz, protiv Japana, neće igrati Zvonimir Boban. ''Kapetanov izostanak u ovoj povijesnoj utakmici je nenadoknadiv hendikep'', pomalo utučeno zvučao je izbornik nakon što je saznao za ozljedu lista Bobana. No imao je u rukavu rješenje. Tog dana na stadionu Beaujoir u Nantesu bilo je pakleno vruće, najtopliji dan prvenstva, a Hrvatska poslijepodne po najvećoj vrućini igra protiv neumornih i upornih Japanaca. Mučenje je trajalo dugo, a onda je izbornik povukao odlučujući potez. Uveo je Silvija Marića koji je pokrenuo Hrvatsku, a Šuker pogodio za pobjedu. Kawaguchi je napokon kapitulirao.

Hrvatska je tom pobjedom osigurala osminu finala i samo se čekao protivnik – Rumunji ili Englezi. U posljednjem kolu u skupini igralo se s Argentinom, ne toliko važan susret, ali opet s nabojem dočekan jer je uvijek lijepo pobijediti bivšeg svjetskog prvaka. Najbolje ćemo pamtiti iz tog susreta Vlaovićevu bombu koja je odsjela na gredi, gol Pinede ćemo zaboraviti… Budućnost će pokazati, poraz i nije bio tako loš izbor. Poraz je Hrvatskoj donio Rumunjsku dok su Argentinci igrali protiv Engleza.

Asanovićev pad i Šukerovo dvostruko zabijanje Stelei iz penala obilježili su susret osmine finala. I još jedna stvar, nikad duže utakmica nije trajala. Nikad duže nismo očekivali kraj kao tada. I danas se čini da je vrijeme nekako presporo protjecalo, ali vrijedilo je, Rumunji nisu mogli ugroziti Ćirine izabranike do kraja susreta.

Od trenutka kada je označen kraj susreta s Rumunjima, pred očima se vrtio samo engleski film. Klinsmannov prekršaj za crveni karton, Babbelovo odgurivanje Jerkana, Šveđanin Leif Sundell. Bilo je vrijeme za osvetu! No jaki su Nijemci, nitko se nije zavaravao da će biti lako, ali Ćiro je znao da Hrvatska može i hoće ostvariti pobjedu i samo nju je najavljivao. U Lyon je otputovao i predsjednik Franjo Tuđman koji je utakmicu pratio u društvu Helmutha Kohla i – uživao. Te večeri se nazdravljalo Robertu Jarniju, Goranu Vlaoviću, Davoru Šukeru i - Christianu Wörnsu. Klasična glupost Wörnsa koji je krvnički ušao u Šukera na centru označila je pad Nijemaca. Crveni karton, ubrzo Jarnijev supergol u smiraju prvog poluvremena i Njemačka je bila zrela za poraz. Vlaović i Šuker u završnici su dovršili posao i istjerali Hrvate na ulice. Slavilo se do jutra, kao da je Hrvatska postala svjetski prvak.

Hrvatska je u polufinalu Svjetskog prvenstva, fantazija… Da je netko ponudio prije Prvenstva, potpisali bi odmah, bez mrvice razmišljanja, ali... Znalo se da domaćin nije nedodirljiv. Pokazao je to Davor Šuker tek po izlasku iz svlačionice kada je doveo Hrvatsku u vodstvo da bi uslijedio trenutak koji pola Hrvata – nije vidjelo. Upravo tako, nije vidjelo. Slavio se Šukerov gol, još su svi skakali i bili u euforiji kada se dogodio šok. Usred euforije pogled prema ekranu, a tamo se Francuzi grle. Malo ih je bilo koji su bili svjesni što se dogodilo. Tek kada je krenula usporena snimka postali smo svjesni Thuramovog gola. Lillian Thuram. Čovjek koji do tog susreta nije postigao niti jedan gol. Zar je moguće? Je, moguće je, bila je to njegova večer. Zabit će i drugi i poslati Hrvatsku u borbu za treće mjesto.

Te večeri nitko nije bio svjestan veličine uspjeha, razočaranje je bilo preveliko jer je bilo očito da je Francuze moguće pobijediti. Igrali su završnih 20 minuta bez Laurenta Blanca, nije se to uspjelo kapitalizirati. Diljem Hrvatske vladalo je razočaranje, ali samo do jutra. Jutro je uvijek pametnije od večeri pa smo tako ujutro postali svjesni da je Hrvatska najmanje četvrta nogometna sila svijeta. Četvrti na svijetu, strašna stvar! Ali ne dovoljna. Ćiro i njegovi sinovi htjeli su medalju. Željeli su još jednu stvar, Davoru Šukeru pomoći da dođe do naslova najboljeg strijelca SP-a. Ispred Hrvatske stajala je jaka Nizozemska koja je nesretno ostala bez finala. Igrali su ti Nizozemci i u susretu za treće mjesto sjajan nogomet, ali bila je to utakmica života Dražena Ladića. Prosinečki je zabio, i Šuker je zabio gol za naslov najboljeg strijelca, a ostalo je napravio Ladić. 2:1 i Hrvatska je uzela broncu na Svjetskom prvenstvu!

U Mastercardovoj momčadi prvenstva bila su četiri Hrvata - Dario Šimić, Robert Jarni, Aljoša Asanović i Davor Šuker dok je Šuker izabran u najbolju momčad po izboru Fifine Tehničke komisije. Sa šest golova Davor je bio i najbolji strijelac SP-a. Svjetske medije je okupirao i hrvatski izbornik Miroslav Blažević. Ćiro je u znak podrške i želje za oporavkom tijekom prvenstva nosio žandarsku kapu francuskog policajca Davida Nivela kojeg su brutalno pretukli njemački navijači.

U nedjelju 12. srpnja hrvatska nogometna reprezentacija sletjela je na aerodrom Pleso s brončanim odličjima. Nepregledna kolona navijača pratila ih je od Plesa do Trga Francuske Republike gdje je održan svečani program. Više od 100 tisuća Hrvata došlo je pozdraviti treću reprezentaciju svijeta, reprezentaciju koja je takav doček i zaslužila. Bio je to prvi organizirani doček za hrvatske sportaše, prvi u nizu koji traje i trajat će nadamo se još jako dugo… Kao i sjećanje na hrvatsku broncu u Francuskoj…