Goran Ivanišević kao paparazzo

Teško je moguće zamisliti da bi popularni Zec bio uspješan kao paparazzo. Što je uopće potrebno da bi se postalo paparazzo? Prije svega potreban vam je relativno kvalitetan fotoaparat. Srđan i Gorana Ivanišević sigurno bi pomogli svom sinu u postavljanju na noge (kupili bi mu i stativ, očito). Druga stvar koja je potrebna zasigurno je potpuni nedostatak respekta za tuđu privatnost. E, tu bi se već naš Goran izgubio, jer ako ništa drugo, nije poznat po tome da se uplitao u tuđe poslove bez pitanja.

Svi se sjećamo njegovih nervoznih ispada praktički na svakom meču koji mu je bio važan, psovanje u bradu bilo je češće od lijepih riječi, ali duhovitim je ispadima znao nasmijati publiku, a emocijama probuditi strast svih gledatelja. Kako bi mu to pomoglo u novoj djelatnosti? Pa baš i ne bi. Prije svega, trebamo se zapitati koliko bi dugo onaj fotoaparat koji su Srđan i Gorana kupili ostao u jednom komadu, podsjetimo li se kako su završavali teniski reketi.

Zamislimo situaciju u kojoj je recimo Severina s nekim poduzetnikom na nekakvom brodu i Goran se nađe u blizini, ne okine dobru fotku i baci aparat u more. Ili recimo kad bi se skrivao pred nečijom kućom u grmlju - okine lošu fotku, opsuje i otkrije položaj - ode lova u nepovrat. Treba imati na umu da mu ni visina ne bi previše pomogla u skrivanju, ali zato bi mu vitkost i sportske karakteristike pomogle pri izbjegavanju naleta ljutih celebrityja.

Bolno rame ne bi mu pomoglo u sačekušama u kojima bi držao ruku u istom položaju satima, s prstom na okidaču, a ni zarade ne bi bile baš iste. Vrhunski svjetski paparazzi zarade godišnje nekih 200.000 dolara, a Goran je samo na turnirima osvojio 20 milijuna u 16 godina. Drugim riječima, morao bi raditi kao paparazzo 100 godina kako bi zaradio koliko i u 16 godina na Touru.

Ima i jedna pozitivna stvar u svemu ovome. Kao zgodan, visok i duhovit paparazzo svojim bi potezima sigurno šarmirao ženske celebrityje i na taj način dolazio do ekskluzive tamo gdje drugi ne bi uspjeli. Hrvatska je mala, vjerojatno bi naletio i na Tanju Dragović, iskre bi frcnule i planula bi ljubav.

Srećom po sve prave ljubitelje sporta nemamo još jednog paparazza, Goran je odabrao sportski put i ostao zauvijek uklesan u povijesti kao wimbledonski pobjednik.