Ivica Olić

Rođen u Davoru, mjestu pored Slavonskog Broda, 14. rujna 1979., Ivica Olić karijeru je započeo u crno-bijelom dresu Marsonije. Nakon dvije sezone u Brodu, 1998. dobiva poziv od berlinske Herthe i odlazi u Njemačku gdje se zadržava samo jednu godinu zbog premalo pruženih prilika za igru. Ponovno se vraća u Marsoniju i nastavlja tresti mreže kao i prije odlaska u Berlin. 21 postignut gol kroz naredne dvije sezone donijele su poziv Zlatka Kranjčara da dođe u NK Zagreb.

U Zagrebu se izvrsno snašao i s 21 golom pomaže Zagrebu osvojiti naslov prvaka države, prekinuvši tako "pretplaćenost" Dinama i Hajduka na titule u 1.HNL. Iduće godine, 2003., ponovno je prvak Hrvatske, ovog puta s gradskim suparnikom Dinamom. Transferom u hladnu Rusiju, u moskovski CSKA, nastavlja nizati titule. Šest mjeseci po dolasku osvaja naslov ruskog prvaka i time niže tri titule državnog prvaka u 17 mjeseci, u kojima je dvaput bio i najbolji strijelac lige.

Dva ruska prvenstva, dva Kupa Rusije, te najvrjedniji trofej u Olićevoj karijeri - Kup Uefa 2005., bilanca su njegovog četverogodišnjog boravka u Rusiji. U veljači 2007. dovodi ga njemački HSV koji se tada nalazio u zoni ispadanja. Na kraju završavaju sedmi u prvenstvu i osiguravaju plasman u Europu iduće sezone. U HSV-u je Olić postavio rekord kluba kada je u studenom 2007. postigao prvi hat-trick u povijesti HSV-a.

U reprezentaciji Hrvatske Olić je do travnja 2008. sakupio 49 nastupa u kojima je postigao devet golova. Najviše se pamte onaj Italiji na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Koreji 2002., te gol Engleskoj na Wembleyu u nezaboravnoj pobjedi 3:2.

Klubovi: Marsonia (96-98), Hertha Berlin (98-99), Marsonia (99-01), Zagreb (01-02), Dinamo (02-03), CSKA (03-07), HSV (07-).