Jerko Leko

Prvu je sezonu okončao dvostrukom krunom, a zaradio je i laskavu titulu igrača sezone po izboru prema strancima tradicionalno kritičnih navijača.

Sjajne igre i u Ligi prvaka protiv Intera ili Arsenala (statističari su mu protiv Topnika primjerice izmjerili 12 pretrčanih kilometara) nisu u domovini prošle nezapaženo. 2002. debitira za reprezentaciju protiv Mađarske u Pecsu kod izbornika Mirka Jozića. Na Euru u Portugalu odigrao je samo 22 minute, a potom je unatoč nastupima u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo Otto Barić zaključio da mu je svestrani igrač u vezi višak.

Razočaranje ga gura naprijed i nakon četiri godine na stadionu Valeri Lobanovski spreman je 2006. na novi iskorak u karijeri - ligu Petice i Kneževe iz Monte Carla. Tri godine vrijedan ugovor potpisao je nepunih tjedan dana prije odlaska na SP u Njemačkoj, a o kolikom se potencijalu radi dovoljno govori podatak da je svojevremeno Fergusonov Manchester United zagrizao za njega smatrajući ga dostojnim nasljednikom legendarnog Roya Keanea i njegove trke, driblinga, brzine i šuta.

Na Louisu II se u prvim mjesecima tražio, zaradio cijeli naramak žutih kartona, ali mic-po-mic neupitna je kvaliteta isplivala na površinu i kod trenera je Ricarda postao nezamjenjiv. Ove je sezone u Le Championnatu odigrao zasad 28 utakmica, a protiv Marseillea u 35. kolu po prvi put je zabio. Lucidan lob njegov je ukupno drugi pogodak u 56 odigranih utakmica za Monaco. U Bilićevim planovima Leko je posve neupitno na popisu putnika u Austriju i Švicarsku.

*2000. - 2002. Dinamo Zagreb 41 (4)
2000. Sesvete (posudba)
2002. - 2006. Dinamo Kijev 62 (7)
2006. - Monaco 56 (2)
*2002. - A reprezentacija 51 (2) *2002. Kup Hrvatske
2003. prvak Ukrajine, Kup Ukrajine
2004. prvak Ukrajine
2005. Kup Ukrajine