Sanader kao trener Hajduka

Ivo Sanader rođen je u radničkoj obitelji s troje braće i sestrom, a jedinu šansu za pravo školovanje ugrabio je kada je njegova majka zamolila rektora splitske Nadbiskupske klasične gimnazije da ga primi na školovanje. Svoju je inteligenciju vrlo brzo dokazao i kao odličan učenik osigurao je put u Rim, na studij filozofije.

Ivo nikada nije imao problema s jezicima, posebno romanskim pa se vrlo brzo snašao u Rimu, no jednostavno mu je Split previše nedostajao, a studij filozofije nije zauzeo dovoljno mjesta u njegovom srcu kako bi umanjio žal za rodnim gradom. Odluku je donio, povratak u Split bio je neminovan, no sreća mu se osmjehnula nekoliko dana prije povratka kući.

Kao pravo splitsko dijete obožavao je sport, a taman dok je svojim umijećem impresionirao kolege sa studija zamijetio ga je skaut Lazija i zamolio da dođe na probu kod trenera Tommasa Maestrellija. Tek nekoliko treninga i jedna probna utakmica bili su dovoljni za upravu kluba - pod svaku cijenu odlučili su zadržati perspektivnog Splićanina u svojim redovima. Sedamdesete godine prošlog stoljeća nisu najbolje započele za rimski klub, ali nakon dovođenja Sanadera Lazio se preobratio. S desetkom na leđima vodio je ekipu u borbu za scudetto, koji im je sezone 1972./73. izmakao u posljednjem kolu nesretno primljenim pogotkom protiv Napolija u posljednjim minutama susreta.

Miljenik navijača uzdigao je ekipu nakon teškog svršetka sezone i već iduće sezone osjetio se pravi učinak Sanaderovih kreativnih poteza u sredini terena. Sjajnim je loptama opskrbljivao Giorgia Chinagliu, koji je nemilice tresao mreže protivnika. Lazio je po prvi puta postao prvakom Italije, a Chinaglia može zahvaliti upravo Sanaderu što je bio prvi strijelac Prvenstva.

Ljubav prema srednjoškolskoj ljubavi Mirjani odvodi ga iz Rima natrag u Split, iako su ga deseci tisuća navijača molili da ostane još koju sezonu u klubu. S obzirom da se Mirjana odlučila na studij arheologije u Austriji, Ivo odlazi za njom u Innsbruck iako je imao ponude iz većih klubova. Brzo nakon dolaska u Innsbruck zbog ozljede križnog ligamenta morao se oprostiti od aktivnog bavljenja nogometom.

Zajedno sa suprugom Mirjanom vratio se u domovinu. Ljubav prema nogometu nije ga napuštala te započinje svoju trenersku karijeru u omladinskom pogonu NK Split. Slovio je kao autoritativan trener, ali i sjajan mentor pa su uz njega rasla mnoga poznata nogometna imena. Njegov uspjeh nije ostao nezamijećen te u prosincu 2003. preuzima Hajduk. Izazov ga nije uplašio, obećao je Upravi i navijačima ulazak u Ligu prvaka već 2009. godine. Posebno će ostati upamćena sezona 2004./05. kada je iz redova najvećeg rivala doveo tada najboljeg igrača HNL-a Niku Kranjčara s kojim je te sezone osvojio naslov prvaka.

Prilike u Upravi nažalost nisu pratile atmosferu u Sanaderovoj svlačionici, a kap koja je prelila čašu trenera Hajduka bio je transfer mladog Ante Rukavine u Dinamo. Zbog sukoba s predsjednikom kluba odlazi s klupe Hajduka. Na oproštaju s navijačima na poklon je dobio skupocjeni sat, koji i danas uvijek nosi na ruci. Hajduk je iz sezone u sezonu sve više zaostajao za najvećim rivalom Dinamom, a taj negativan trend u klubu nisu uspjeli promijeniti do današnjeg dana pa stoga ne čude povici navijača "Uprava odlazi, Sanaderu vrati se" na svakoj utakmici nekad velikog kluba.