Manchesteru drama u Moskvi!

Foto: EPA

Nakon sjajnih, neizvjesnih, izjednačenih 120 minuta finala na Lužnikiju na semaforu je stajalo 1:1, pa je odluka morala pasti s bijele točke.

Foto: EPA

Ionako napeto, raspucavanje je ovoga puta donijelo dodatnu dramu, nekoliko tragičara i jednog velikog junaka - Edwin van der Sar obranio je u sedmoj seriji jedanaesterac Nicolasu Anelki i tako Manchesteru donio treći naslov prvaka Europe, prvi nakon 1999. godine, pritom osiguravši svojim vitrinama drugu medalju europskog prvaka, uz onu koju je 1995. osvojio s Ajaxom.

Foto: EPA

Tragičar je, osim Anelke, i kapetan Chelseaja John Terry koji je imao priliku donijeti pobjedu Chelseaju, ali se poskliznuo i promašio cijeli gol. S druge strane, Cristiano Ronaldo bio je Manchesterov junak zbog postignutog pogotka u prvom dijelu, pa se pretvorio u tragičara promašivši udarac s bijele točke, da bi na kraju Terry, Van der Sar i suigrači ipak Portugalcu donijeli toliko željeni trofej.

Foto: EPA

Početak utakmice nije sugerirao niti kvalitetu, a još manje dramatičnost i uzbuđenja kakva smo dočekali. Gotovo pola sata čekali smo da Manchester United i Chelsea završe s početnim "odmjeravanjem snaga" - United je u tom razdoblju imao nešto više loptu, pokušavala je Fergusonova momčad preko krila odakle su centaršuteve u sredinu slali Ronaldo i Hargreaves, no pravih prilika nije bilo niti pred jednim vratarom.

Foto: EPA

Trajala je ta "pat" pozicija do 26. minute kada je Cristiano Ronaldo otključao bravu Chelseaja i usmjerio finale u puno uzbudljivije vode nego što se do tada činilo. Kombinirali su Scholes i Brown po desnoj strani, potonji je izvrsno centrirao na 7-8 metara od gola, a sjajnim skokom i potom udarcem glavom Ronaldo donosi prednost svojoj momčadi. Koliko je Portugalčev potez za pohvalu, toliko je kod Chelseaja kritike zaslužio Essien koji je valjda zaboravio da Ronaldo nije opasan samo na zemlji pa si je dopustio na sekundu "zaspati" što je u ovakvom finalu - sekundu previše.

Pogodak je otvorio utakmicu i do kraja prvog dijela gledali smo odličan nogomet, prvenstveno od strane Uniteda koji je bio raspoloženija momčad, s više disponiranih pojedinaca, više discipline u obrani i više kreativnosti i kombinatorike u sredini.

Odmah nakon gola Manchestera pokušao je uzvratiti Michael Ballack, ali s 20 metara šalje loptu prilično iznad gola. Sedam minuta kasnije vrata Uniteda fantastičnim je refleskom spasio Edwin van der Sar - Frank Lampard dugom je loptom pronašao Drogbu na drugoj stativi, tamnoputi napadač vraća loptu u sredinu gdje pod pritiskom (i prekršajem) Ballacka Rio Ferdinand glavom šalje loptu pod gredu svog gola. Srećom po Ferdinanda i United, iznimno koncentriran bio je nizozemski vratar koji izbija loptu u korner.

Ubrzo je na Van der Sarovu bravuru na jednak način odgovorio Peter Čech. U 35. minuti Ronaldo šalje izvrsnu loptu na peterac gdje glavom puca Tevez, no češki vratar sjajno odbija loptu, da bi par sekundi kasnije još bolje reagirao na Carrickov udarac s vrha šesnaesterca.

U 42. minuti Wayne Rooney šalje još jednu upotrebljivu loptu na peterac gdje Tevez ovoga puta kasni za dijelić sekunde, vjerojatno ni on nije očekivao zakašnjelu reakciju Makelelea tom prigodom.

I kad se već očekivalo da će United na odmor otići sa (zasluženom) prednošću, Chelsea se uspio vratiti uz egal uz priličnu pomoć Fortune. Essien je opalio s 25 metara, lopta se odbila od Ferdinandovih leđa ravno na nogu Lamparda kojem nije bilo teško poslati loptu u Van der Sarov gol za 1:1.

Što god je Avram Grant rekao svojim pulenima u svlačionici - djelovalo je. Chelsea je zaigrao puno bolje u drugom dijelu, sve ono u čemu je bolji bio United - kombinatorika, pas igra, sigurnost u svim redovima - sada je otišlo na stranu Chelseaja. Momčad sa Stamford Bridgea, istina, nije imala tako izrazite šanse kao United, ali je s nizom udaraca opasno prijetila Van der Saru.

U 55. minuti Essien se lijepim driblingom oslobodio pratitelja i pucao snažno, ali i neprecizno s vrha šesnesterca. Dvije minute kasnije potegnuo je i Ballack, također siloviti i također - neprecizno. U 77. minuti Malouda je tražio jedanaesterac nakon dvoboja s Ferdinandom, no dojam je da se spotaknuo o vlastitu nogu.

Najbolju šansu za pobjedu stvorio si je Drogba u 78. minuti - sjajnim udarcem s 20-ak metara pogodio je lijevu stativu Van der Sarova gola. Manchester United stvorio je malo toga u drugom dijelu, Joe Cole dobro je pripomogao zatvoriti Ronalda, dok su Tevez i Ronney bili prilično nevidljivi, odsječeni, ali i neraspoloženi. Jedino što će iz drugog dijela navijači Manchestera pamtiti jest ulazak Ryana Giggsa u igru, čime je postao rekorder po broju nastupa u dresu "Crvenih vragova" (759. nastupom srušio je dosadašnjih 758 Bobbyja Charltona). Prvih 90 minuta tako nije dalo prvaka Europe, pa se krenulo u produžetke...

Gdje je stao u drugom dijelu, Chelsea je nastavio u produžecima. U 94. minuti Ballack je nesebično asistirao Lampardu koji se odlično okreće i još bolje puca ljevicom, no na putu prema mreži lopti se ispriječila - greda.

Dojam je bio još od poluvremena da je Manchester United fizički pao, dok se Chelsea podignuo, a taj dojam se nije promijenio ni u produžecima usprkos Fergusonovim promjenama.

Ipak, i taj onemoćali United imao je perfektnu šansu za pogodak u 100. minuti. Evra je sjajno prošao po lijevoj strani, dao povratnu loptu za Giggsa čiji udarac prema praznoj mreži Terry fantastično glavom skreće u korner.

Do kraja produžetaka igralo se na sigurno, nitko nije htio preuzeti veliki rizik, pa nismo ni vidjeli velike šanse. Do kraja utakmice vrijedi izdvojiti tek crveni karton Drogbe u 116. minuti - u naguravanju koje je započeo Tevez, Drogba je otišao najdalje ošamarivši Vidića zbog čega je morao napustiti travnjak prije posljednjeg zvižduka.

O prvaku Europe tako su odlučili već spomenuti jedanaesterci; za pobjednike su pogotke zabili Tevez, Carrick, Hargreaves, Nani, Anderson i Giggs (Ronaldov udarac obranio je Čech), dok su za Chelsea sigurni bili Ballack, Belletti, Lampard, Cole i Kalou.

Tko god da je na ruletu jedanaesteraca pobijedio, mogao je reći da je to bilo zasluženo. Manchesteru je pripao prvi dio utakmice, ali i cijela sezona (niti jedan poraz u Ligi prvaka), dok je Chelsea odigrao sjajno nastavak utakmice, ali je i u Premiershipu pokazao da je al pari momčadi s Old Trafforda.

Manchester United na kraju je ipak bio sretniji i spretniji, mirniji kada je to bilo najvažnije. Finale ćemo pamtiti, baš kao i pobjednike, a Chelseaju ostaje onaj najgori osjećaj... tako blizu, a tako daleko...