Gdje Mamić griješi?

Često se u Dinamu pitaju, prvenstveno alfa i omega Zdravko Mamić - što trebaju napraviti da navijačima asocijacija na riječ uprava nije riječ - odlazi. I pitanje je apsolutno na mjestu, jer Dinamovi navijači u odnosu na sve ostale navijačke skupine u Hrvatskoj - žive u raju.

Njihovi ljubimci gaze sve pred sobom u HNL-u, i to s bodovnim razlikama koje graniče sa znanstvenom fantastikom i usput dovode u očaj navijače rivala koji to trenutno i nisu. Financijski i organizacijski, Dinamu nitko nije ni blizu, a mladi igrači diljem zemlje samo gledaju kako se dokopati Maksimira jer jedino tu teku med i mlijeko.

U odnosu na ostatak lige - jedino Dinamo igra ozbiljan nogomet. Jedino Dinamo nudi kakav-takav spektakl. Jedino Dinamo nudi europske utakmice u kojima je, da stvar bude bolja, bolji, jednak ili barem blizu ipak renomiranih europskih klubova poput Ajaxa ili Werdera.

Realno, biti navijač Dinama protekle tri godine bolje je nego biti navijač nekog drugog kluba za bar 28 bodova, jer sve ono što navijač od vodstva kluba želi - Dinamovo vodstvo zapravo donosi.

Gdje je onda problem?

Problem je kada Zdravko Mamić dođe na press konferenciju pa mu pred mikrofonima ispadaju bomboni. "Gledat ćete najjači Dinamo u povijesti". "Danas Dinamo prodaje igrače samo ako imamo bolje ili nam on više ne treba". To su Mamićeve izjave s predstavljanja Branka Ivankovića kao novog/starog trenera Dinama koje se dogodilo u utorak.

Premotajmo sada film na srijedu. Srijedu kao dan kasnije, ne srijedu godinu dana potom. "Hrvoje Čale potpisao za Trabzonspor". Što? Kako? Zašto? Šalite se? Ne, nemoguće, pa Mamić je jučer na tom istom mjestu tvrdio kako prodaje - nema. Nažalost - moguće je.

Ima onih Dinamovih navijača koji će zapljeskati što se Dinamo "riješio Čalea", međutim, njegov odlazak nije baš tako nebitan za momčad. Čale je još jedan domaći dečko koji je napustio klub kao relativno mlad, što će reći da je u Dinamu naučio nogomet, a najbolje će igre dati nekome drugom. Čale nije "truba" kakvom ga neki smatraju, odigrao je dobru sezonu i obrambeno gledajući bio je možda i najsigurniji Dinamov igrač, s tek jednom zaista lošom predstavom (HSV). Ljevaci ne rastu u maksimirskoj šumi, pa stoga i dosta koštaju te ih nije lako pronaći; Dinamo je tu lekciju mogao naučiti na primjeru Pranjića.

Dinamo boljeg igrača od Čalea nema, to je vrlo jasno svakome tko je gledao Carlosa u bar jednoj utakmici. Pa je samim time jasno i da Dinamu Čale treba. Ergo, Mamiću je trebalo manje od 24 sata da još jednom prevari navijače. I tu griješi, baš kao što griješe naši političari pa se čude zašto im narod ne vjeruje - zato jer taj isti narod varaju i lažu. A narodu to smeta, baš kao što smeta i navijačima.

Daleko od toga da boljeg od Čalea nema, kao što primjerice boljeg od Modrića Dinamo sigurno neće dovesti. No - trenutno takav ne stanuje u Maksimiru. Da je Mamić dosljedan politici koju je sam predstavio, onda bi prvo u Maksimir stigao taj "bolji", pa bi onda put Turske otišao Čale. Ovako, izvršni dopredsjednik uskočio je sam sebi u usta, ne prvi put.

Zdravko Mamić sanja veliki europski Dinamo. I to je za pohvalu. To je cilj kojeg nije nimalo lako ostvariti zbog stanja naše lige i trebalo bi se puno toga poklopiti - neobično nadarena vlastita generacija (kao što je bila s Ćorlukom, Eduardom, Modrićem), dobro pogođena iskusna pojačanja (kao što nisu bila s Marijom Cvitanovićem, Šokotom ili Agićem), pravi trener, prava atmosfera i uz sve to - malo (više) sreće. Dinamo je bio blizu, ta prilika je prošla i sada je potrebno tražiti novu - s Mandžukićem, Tadićem, Bišćanom i drugima.

Nije sramota prodati Modrića, Eduarda, Ćorluku, Pokrivača ili Čalu u Tottenham, Arsenal, Manchester City, Monaco ili Trabzonspor. Štoviše, iz blata HNL-a usmjeriti igrače u takve klubove i pritom masno zaraditi, a opet zadržati dominaciju u Ligi - vrhunski je podvig.

Međutim, stvari i navijačima treba prikazati takvima kakve jesu, a ne nuditi silna obećanja za koja svi znamo da neće biti ostvarena.

Dinamo će uvijek prodavati i Dinamo neće igrati finale Lige prvaka. Dinamo neće poraz protiv Werdera smatrati neuspjehom.

Dinamov cilj u idućoj sezoni je osvojiti dvostruku krunu. Dinamov cilj je afirmirati još nekoliko mladih igrača i postojeće adute dovesti na reprezentativni nivo. Dinamov cilj je ostati dominantan u HNL-u. Dinamov cilj je pratiti i dovesti najbolje mlade igrače u državi. Dinamov cilj je razvijati igrače koji mogu zamijeniti one koji će danas-sutra napustiti klub, što je klupska realnost.

Zvuči realnije, zar ne? I iz Mamićevih usta zvučalo bi puno bolje od "Bit će to najbolji Dinamo u povijesti". Pametnije je sada sniziti očekivanja pa se za četiri godine hvaliti 'evo, gledali ste najbolji Dinamo u povijesti', nego natovariti mladog momčadi i treneru usporedbe s generacijama Zambate, Lamze, Kranjčara, Mlinarića, Zajeca ili Prosinečkog. Jer, budimo realni, takva očekivanja Dinamo neće ispuniti narednih godina, ne u ovakvoj ligi. A kada se očekivanja ne ispune, zadovoljstva nema, bez obzira na 28 bodova prednosti pred drugoplasiranom ekipom...