Dragi Djed Mraz...

O čemu se radi? Pa evo, prvi mi je na um pao tajnik, glasnogovornik, organizator, poduzetnik, konobar, domar HNS-a Zorica Srebrić-Kondža. Nemoj da me čuje, ali njemu bih zaželio jedan fini komplet kemijskih olovki za poslovne ljude, s ugraviranom posvetom "Volim te, tvoj Heathrow". Znam, neoriginalno i dosadno, takvih se poklona natrpao kroz ovu godinu, pa mu dodaj i koji vikend u Tuhelju, svemirskoj bazi za reprezentativce, hrvatskoj rukavici u lice Čatežu. Zaslužio je, sa svih svojih 19 funkcija u Savezu, bar dva sata beauty sleepa i opuštajući tretman za krvožilni sustav vulkanskim kamenjem s Mjeseca.

Nemoj zaboraviti niti najboljeg prijatelja mu također, zmaja od susjedne nam države, čovjeka koji je i tebi i obitelji vjerojatno nabavio karte za Euro, pa makar sam Škrabini ostao s krive strane granice zbog toga. Da, ta velikodušna persona koja nemilice dere po huliganima svih boja i oblika, koja karte daje samo ljudima koji kroz ispovjedaonicu prođu, a da Bog ni ne trepne, zbog koje u orbitu danas šaljemo sliku miroljubive i idilične nacije na korak do raja. Još godinu, dvije i bit ćemo pitomi k'o zlatni retriveri i nik'ih problema s nama neće biti. Kupit ćemo opuške za ostalim svijetom po ulici, sjediti uspravno na stolicama, čekati zeleno na semaforu, pljeskati u ritmu, hraniti se samo kod sponzora, a sve zbog jednog čovjeka, Velikog vođe. Zato, daj mu eliksir života, jer, kako reče, "neće mene ni'ko smijenit', do smrti ću ja tude bit".

Pomozi i našem drugu Bandidosu, koji bjesomučno gazi sljemensku travu svakog jutra, a u slobodno vrijeme sanja o izgradnji svemirske postaje Agram City na Jupiteru. Nek' i oni gore uživaju u belom Zagreb gradu, samo je paralelni svemir granica. Još koju sezonu. Za njega obavezno kalendar tekuće godine, plave boje ako je moguće. Zapeo je u krivoj vremenskoj zoni, baš kao i zagrebački stadioni i referendumi, pa mu samo podmetni lipanj 2008. pod jastuk, ili izbriši jedinicu ispred osmice na njegovom. Neka ga čuvaju sve vile ovog svijeta i tri puta mu se ostvarile sve želje za kojima žudi.

Za presvijetlog Maminha, srdačno te moljakam portugalsko-španjolsko-hrvatski rječnik i tečaj joge i reikija u jednom. Neka kanalizira nakupljenu negativnu energiju i usmjeri je na usvajanje običaja i plesova južnoameričkih plemena. Trebat će mu. Ako nije previše, nauči ga finski, i izbij hrvatski, neka malo uveseljava i egzotične narode aristotelovskim postulatima. Uostalom, ratnički ritam "Uefa, Uefa!", razumije cijela mliječna staza, kako god okreneš ili izvrneš. Specijalan dar, a to bih te molio da mu osobno uručiš uz vatromet i hostese, bi trebala biti diploma Medicinskog fakulteta iz područja psihijatrije, da si ljudina sam piše ispričnice na licu mjesta. Kako izvali, tako k'o ciganima hiljadarke na muzici, lijepi si papirušine na čelo i neokrznut vlada kompletnim carstvom koje je založio za boljitak svetog kluba.

A da ne skrećemo s muzike, za Srnu, Olu i Boška, molio bih te komplet harmonika, usnih za početak. I svakome po kajdanku, s dječjim pjesmama. Bez nota težih od polovinke, imaj obzira. Pa nek Ola, Srndać i Boško, ubijaju dosadu i tišinu u karanteni. Ako su mogli oni 365, dajmo i dokazanom pjevačkom triju priliku. Svako ljeto, dobrotvorni koncert ispred fontane... Di Trevi. Oduševit će i sebe i okupljenu masu, gladnu hitova. Ubacit ćemo i koju o tebi i Božiću, zaslužio si.

Čekaj, gdje ćeš, ima još. Za Eduarda da Silvu, igračinu zbog kojeg ćemo preokrenuti Europu naopačke, za njega bih te molio zamotanog Martina Taylora, svezanog, namazanog katranom i perjem. I na gol crti. Na koljenima. Jedno četiri godine. S jabukom u ustima. Stat ćemo sad, ima tu i djece. Svaki pogodak minus jedan bod, svaki promašaj minus dva boda. Igra prestaje kada Dudu dođe do tisuću.

Niz bi nastavio s Lanom Jurčević i onom drugom. Ako možeš molim te, evo poklonim ja tebi svoje plućno krilo i beka, a ti ih poguraj koji metar u desno, u susjedov televizor. Pa nek susjedu crkne krava. Ili obje. Čut će ljudi iz čijeg stana trešte neinteligentne nakupine samoglasnika i suglasnika, sramota me. Bit ću bezobrazan, pa zamoliti i manju koloniju Kineza, koje treba na prevaru dovući na Cibonine utakmice. Pa tamo i čistačica ulazi na stražnji ulaz, jer joj je neugodno. I to kad gledatelji odu. Sva trojica. A ovima je ionako tijesno doma na istoku; plesti mogu i ovdje na toplom, bez stresa i straha od pobjede.

Gledam, tražim način kako da na platnu listu uguram još Zecove palice za golf, može i rabljene od Kukoča, ionako neće daleko. Do koljena, vrata ili kojeg drugog pehovski nastrojenog ekstremiteta. Prpi i Karlu možda kakav bračni krevet, mirisne svijeće i... Ma ovako, slušaj me bradati stvore, plati ti lijepo rundu frajerima nakon jučerašnjeg iskcravanja na Švabiju i ja ti više neću mazati dimnjake ljepilom. Pošteno? Pošteno. Imaš kartu za finale možda? Ne, a...