Slaven Bilić kao roker

Od malih nogu Slaven je imao jednu veliku ljubav, nogomet. Život u Splitu naučio ga je da tu ljubav prvenstveno gleda kroz Hajduk pa je tako na nagovor prijatelja počeo trenirati u Hajduku. Za razliku od velike većine svojih suigrača Bilić nije imao problema sa školom - bio je vrhunski igrač, ali i odličan učenik. Sve je razrede INDOK-a prošao s pet pa se nije morao mučiti s maturom.

Uprava kluba posudila ga je tada drugoligašu Šibeniku u kojem je Nane bio među najboljim igračima. Tek jednu godinu proveo je na posudbi, a s obzirom na pravo dvostruke registracije odigrao je i tri utakmice za Hajduk. Na sve tri bio je proglašen igračem utakmice pa se s posudbe vratio kao standardni prvotimac.

U Splitu je upisao i Pravni fakultet, a uz učenje i nogomet svirao je i gitaru. Kao i u svemu ostalom, bio je odličan s gitarom u ruci pa su i one malobrojne djevojke, koje nisu "padale" na činjenicu da je prvotimac Hajduka, bile impresionirane njegovim rukovanjem gitarom.

Ipak, zbog obveza u klubu i na fakultetu glazbu je bacio u drugi plan. Nakon Hajduka karijeru je nastavio u Njemačkoj, u Karlsruheru, a nakon toga put ga vodi u Premiership. Vrhunac karijere nije doživio u klupskom već u reprezentativnom nogometu kada je s Hrvatskom osvojio broncu na najvećoj nogometnoj smotri.

Veliki emotivac ipak nije mogao prijeći preko svoje pogreške s polufinala protiv Francuske. Odglumio je udarac Laurenta Blanca zbog kojeg je ovaj zaradio isključenje. Počašćen je zvižducima i na utakmici za treće mjesto protiv Nizozemske i nakon toga jednostavno nije mogao nastaviti karijeru kao nogometaš.

Odlučio je završiti trenersku školu kako bi mogao ostati u nogometu, ali je počeo intenzivnije baviti se glazbom, kroz bendove Newera i Rawbau. Početak trenerske karijere u Hajduku otežali su mu novinari s kojima nije našao zajednički jezik. U glazbi nije imao takvih problema i ozbiljno je razmišljao posvetiti se u potpunosti rokerskoj karijeri. Prevagu je donijela velika tragedija 11. rujna 2001. godine kada je izvršen napad na World Trade Center i Pentagon. Tragičan događaj zasjenio je proslavu njegovog rođendana, simboliku takve tragedije na svoj rođendan shvatio je kao poziv, kao svoje novo rođenje. Tada je shvatio kako svojom glazbom može više pomoći svijetu nego kroz nogomet.

Započeo je turneju humanitarnih koncerata po Hrvatskoj, postao je tražena roba na hrvatskoj estradi, no kao pravi roker odbijao je redom suradnju sa Severinom za spot Moja lopta, s Crvenom jabukom za spot Svijet je lopta šarena te s Lanom Jurčević za spot Prava ljubav.

Iako zadovoljan humanitarnim učinkom ostvarenim u Hrvatskoj, Slaven je bio svjestan da svojim sposobnostima može učiniti razliku i na svjetskoj razini. Sreća mu se osmjehnula kada je 2003. godine u liftu s nizozemskim trenerom Guusom Hiddinkom susreo velikog glazbenika i još većeg humanitarca Boba Geldofa. Vrlo brzo su našli zajednički jezik te su počeli planirati veliki humanitarni koncert, odnosno grupu koncerata pod nazivom Live 8. Okupili su najveća imena iz glazbenog svijeta i 2. srpnja organizirali koncerte u velikim svjetskim metropolama, među ostalima u Londonu, Parizu, Rimu, Berlinu i Philadelphiji.

Dok je Slaven činio razliku i budio svijest o problemima u Africi hrvatski je nogomet doživio debakl na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj. S obzirom na svoju karizmu i utjecaj postao je prva želja Hrvatskog nogometnog saveza za novog izbornika. Nane nije pristao na ponudu. Iako je želio pomoći svojoj reprezentaciji, smatrao je kako je njegov humanitarni rad puno važniji.

Vlatko Marković na njegovu je odbijenicu posprdno odgovorio kako nema "nikih problema" te da će on voditi reprezentaciju. U kvalifikacijama za Euro 2008. Hrvati su zauzeli posljednje mjesto u skupini, a jedini pogodak Hrvatske u kvalifikacijama zapravo je bio autogol Garyja Nevillea u Maksimiru, kada je prilikom vraćanja lopte vrataru Robinsonu lopta nezgodno odskočila od grbe na terenu. Inače, tu su utakmicu Englezi dobili s uvjerljivih 5:1.

Hrvatska se nogometna reprezentacija trenutno nalazi na 108. mjestu Fifine ljestvice, a Slaven Bilić u 2008. godini proglašen je Unicefovim ambasadorom dobre volje.