Neka se ponovi Nottingham

Kao nova članica Fife Hrvatska se u kvalifikacije za Europsko prvenstvo uključila 1994. godine. Skupinu s Talijanima naša reprezentacija s lakoćom je prošla pritom upisavši već legendarnu pobjedu u Palermu 2:1. Jednako tako u povijesti ostaje upisana pobjeda u Estoniji 4. rujna 1994. godine 2:0 u prvom nastupu u kvalifikacijama za završnu smotru.

Nakon uspješno odrađenih kvalifikacija, s optimizmom se otišlo u Englesku. Ždrijeb je bio već na prvi pogled vrlo dobar. Turci tada još nisu budili neki posebni respekt jer su kao i Hrvatska bili debitanti na velikoj sceni dok su s druge strane Danska, iako aktualni prvak Europe, i Portugal bili pobjedivi protivnici.

Iako se nije znalo što i koliko očekivati na takvom turnirskom natjecanju, hrvatski navijači pomalo potcjenjivački su se odnosili prema Turskoj. Kvalitetno odrađene pripreme trebale su biti garancija dobrog nastupa, ali te kišne večeri u Nottinghamu bilo je dobro samo rezultatski.

Obje reprezentacije igrale su u grču i prilično loše, kiša je nemilice padala, a pogodaka nije bilo na vidiku. Upozoravao je Ćiro Blažević uoči ovog dvoboja na snagu Turaka, govorio kako su vrlo opasna reprezentacija, ali navijači to nisu tako shvatili te je razočaranje igrom bilo i još veće.

Prvo poluvrijeme bilo je vrlo loše, kao i prvih pola sata nastavka. Ključni potez Blažević je povukao u 73. minuti kada je izvadio Alena Bokšića i uveo Gorana Vlaovića koji je svega šest mjeseci ranije bio na operaciji kojom je odstranjen krvni ugrušak u glavi.

Brojčano daleko nadmoćniji turski navijači nosili su svoju reprezentaciju, no njihovi napadi, kao i naši, bili su jalovi, a iz jednog takvog Hrvatska je iz kontranapada došla do pogotka.

Igrala se 87. minuta kada je nakon kornera očišćena lopta iz našeg šesnaesterca, a Aljoša Asanović primio ju je i krasno izbacio Gorana Vlaovića u situaciju da je išao jedan na jedan s Rustuom Recberom. Nakon pretrčanih više od 40 metara s loptom, Vlaović je došao pred Recbera, zaobišao ga i poslao loptu u praznu mrežu.

Svo vrijeme pratio ga je turski stoper Alpay Özalan koji ga je mogao rušiti, spriječiti pogodak i zaraditi isključenje, ali se nije na to odlučio. Za ovaj potez Alpay je zaradio nagradu fair play na kraju turnira, ali nije pomoglo u izbjegavanju bijesa turskih navijača. Mnoge neugodnosti doživio je od strane turskih medija i navijača koji su smatrali kako je morao energičnije ići na našeg napadača i spriječiti pogodak.

Povijest hrvatskih nastupa na završnicama velikih natjecanja započela je s Turcima, istim tim Turcima koji su Hrvatsku naslijedili nakon Francuske 1998. na poziciji treće reprezentacije svijeta te s kojima će se naša reprezentacija boriti za najveći uspjeh na završnicama europskih prvenstava, ulazak u polufinale.

Nekim akterima današnjeg dvoboja Nottingham je u jako dobrom pamćenju. Rustu Recber ponovno će stajati na vratima Turske, ovaj put 14 godina stariji i ponešto nesigurniji dok reprezentaciju Turske ponovno vodi mperator Fatih Terim. S hrvatske strane stručni stožer u sastavu Slaven Bilić, Aljoša Asanović, Robert Prosinečki igrao je važnu ulogu na travnjaku.

Ne bismo imali ništa protiv da se rezultatski večeras ponovi Nottingham. Pa neka i bude igrački loše, ali rezultatski neka bude povoljno.