arhiva

Kad nemre Belozoglu...

Dario Dodić • petak, 20.06.2008.

Ne znam kako je vama, ali ja ne mogu čekati da počne utakmica s Turskom, iako, tko bi normalan jedva čekao takvo opterećenje srca, a budimo pošteni, i jetre?

Tri velike teme odlučio sam pokriti današnjim tekstom, jedna je već uobičajeni osvrt na našu šutirajuću damu, druga bezočno pljuvanje jadnih Portugalaca, treća naravno osvrt na večerašnju utakmicu.

Počnimo od najvažnijeg - repka. Znam da nismo dobili Austriju 7:0 kako sam predviđao, ali najvažnije je da smo dobili. Jedina stvar koja me brine uoči okršaja s Turcima jest naš mentalitet. Ne mislim da su igrači umišljeni, već je nacija umišljena. Jesmo, odlični smo, ali igra se četvrtfinale, jedna je utakmica, lopta je okrugla, suci griješe, krtice postoje, sve je moguće, brine me kako će eventualni poraz podnijeti nacija.

Svi spominju fanatizam Turaka, a po meni je to jedna odlična stvar, pod uvjetom da izbornik Bilić odradi svoj posao u pripremi igrača kao pred Njemačku. Hladne glave, nadmoćna kombinatorika i koncentrirana obrana rasturit će taj turski fanatizam i vratiti ga tamo gdje mu je mjesto, natrag na stadione 1. Turske lige. Jer, budimo realni, njihov važan igrač je Emre Belozoglu, a opet garantiram kao i protiv Austrije da taj isti Belozoglu NEMRE (valjda neću izlizati ovu foru) igrati za Hrvatsku jer jednostavno nije dovoljno dobar.

Budimo realni, njihov fanatizam i čudesan pritisak urodio je plodom protiv dvije ekipe koje ne bi znale zabiti gol sve da idu pet na jedan protiv Portugalca Ricarda, a vidjeli smo koliko je dobar taj portugalski vratar. U maniri Moralesa ili Umeka napravio sam prijelaz na sljedeću temu, a to je igra Portugalaca.

Ne znam kako da drugačije ovo kažem pa ću jednostavno u glavu - dragi Portugalci, već dugo nisam vidio ovako mutav skup igrača na jednom mjestu. Pričate li vi uopće istim jezikom? Što vam je rekao izbornik Scolari da ste odlučili odigrati takvu utakmicu? Svaka čast Decu i Gomesu, koji su ostavili srce na terenu, ali što je s ostalima? Kako zaustaviti Kikija Ronalda? Znaju Nijemci, klepni ga dvaput po nogama i ucviljeni će miljenik tinejdžerica odustati od svakog traženja lopte, da ne spominjemo eventualno pomaganje obrani kada situacija to nalaže.

Ricardo, crni Ricardo, zašto si se odlučio na golmansku karijeru? Pa niti Barthez, koji je za tebe kao Beara za Pletikosu nije sa svojom visinom bio najpodobniji vratar na svijetu, kud ćeš ti brate mili među vratnice? Ništa nisi obranio, ama baš ničime nisi pomogao svojoj reprezentaciji. Europski Brazil? Možda po tehnici, ali uklapanje te pojedinačne tehnike u MOMČADSKI sport ide vam kao i meni upucavanje Jessici Albi (Jessica, zašto mi ne odgovaraš na poruke?), stoga odbijte, samo je jedan europski Brazil, Hrvatska. Uostalom, čemu usporedbe s Brazilom, mi smo svjetska Hrvatska, neka se drugi uspoređuju s nama.

Simao, dragi moj Simao, ne znam čime si to zaslužio, ali Scolari te voli i drži te u igri iako su ti ubačaji toliko dobri da bi komotno mogao igrati u Tekstilcu s Ravnica. Sjedio bi na klupi, ali dobio bi barem 20 minuta po utakmici, ako bi se Likar umorio (dugo ne pratim Tekstilac, ne znam ni igra li uopće Likar još uvijek). Kad ste već toliko nedisciplinirani da sve sami morate raditi, onda mi stvarno nije jasno zašto Scolari nije u igru ubacio Quaresmu. Realnost je da bi on sve te vaše driblinge, fore i forice odradio bolje, a konačni učinak ne bi mogao biti gori s obzirom da ste ispali s Eura. Sve mi je neugodno što se Hrvatsku trpa u isti koš s Portugalom kada ste taktički nula. Taktika je posao za Scolarija, dakle niti on svoj posao nije odradio kako spada, pitam se koliko će ga trpjeti u Premiershipu.

Možda mi nije pametno komentirati svaku kolumnu šutirajuće dame, ali osjećam se kao da sam na bedemu muškaraca, imam potrebu obraniti nas od žena, a bome i od Turaka. Pod cijenu da ispadnem tipično muško, ili čak muška svinja, moram prokomentirati nekoliko stvari. Kao prvo, brkate jednostavnost i dječaštvo. Ne volimo komplicirati stvari i ne razumijemo kada se jednostavne stvari kroz razgovor s vama zakompliciraju. Volimo rješavati probleme, a ne sjediti u fotelji i razgovarati o njima.

Nezreli smo zato što nismo stvoreni po vašim željama, jer ne vidimo ozbiljnost u temama poput frizura, manikura i odabira haljina? Nama ste ionako najdraže bez haljine, bez ičega štoviše. Nezreli smo jer smatramo trulu višnju voćem, a ne bojom? Nezreli smo jer nam je smiješna svađa oko toga što vam jednom nismo zaželjeli laku noć? Je li zrelo potrošiti većinu prihoda na odjeću i obuću koju zaboravite da uopće imate? Da ne govorimo o šminki, puderima i kremama protiv bora koje koštaju kao nekoliko gajbi piva.

Što je to zapravo kompromis? Je li to ono kada je sve po vašem, a mi to pokunjeni prihvatimo? Da, Hitler je isto volio kompromise.

Za kraj ću po tisućiti put pokušati objasniti zašto se ne slažemo. Postoje mušarci koji ne poštuju žene, koji vas ne tretiraju kako zaslužujete, ali drage moje prekrasne žene same ste krive za to. Vi ste kao ciljana skupina tipične američke serije. Znate onu gdje je glavni lik kul, zgodan i može sve, a uz njega je i neka prekrasna glumica. Iskre frcaju, ali nikako da se njih dvoje spoje u jedno. I tako gledate seriju iz tjedna u tjedan jer je zanimljivo, ljuti ste što još nisu skupa, ali scenaristi to vješto izbjegavaju i tjeraju vas da pogledate i iduću epizodu. Što se na kraju dogodi? U posljednjoj epizodi napokon skončaju zajedno, a što onda slijedi? Kraj serije, više nije zanimljiva.

Tako je i s vama. Vi (ne sve naravno, nego neki stereotipni postotak) ne tražite muškarca koji će vas maziti i paziti, nositi vam cvijeće, vi tražite frajera koji će biti loš prema vama, tražite pravu macho muškarčinu koja će vas tjerati u plač. Zašto? Jer je to zanimljivije. Tako možete pričati kako vi jedine vidite dobro u njemu, imat ćete misiju promijeniti ga i izvući ono dobro iz njega. Što se onda dogodi? Prevari vas, ostavi i završi s vašom najboljom prijateljicom. Onda se nekoliko mjeseci pitate zašto se to uvijek vama događa, zašto se najgori nakače na vas, a onda kada se oporavite dođe isti takav i igra počinje ispočetka. "Ma nije on tako loš, jednom mi je kupio dvije kaugume i otvorio mi je vrata". I što drugo reći osim - jer vi to zaslužujete.

Da se vratimo na bitnije teme - jasno vam je da sam se vrlo naivno okladio na Portugal pa sada liječim svoje frustracije. Nastavit ću s klađenjem, ali ovaj put neću prognozirati pobjednika već ću uložiti sve što imam (a to nije puno) na tri ili više golova u utakmici s Turskom. Ili će njihov pritisak natjerati Pletikosu na kapitulaciju ili će Rustu vaditi lopte iz svoje mreže, u svakom slučaju očekujem golove.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Povezani tagovi

arhivaPick na pojilu

Pročitaj više

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!