Rukomet

Hrvatska mora pobijediti!

Mateo Perković • utorak, 23.01.2001.

Svi se veoma dobro sjećamo OI 96 u Atlanti i prvog hrvatskog zlata u rukometu. Jasno se sjećamo sretnih lica igrača, pamtimo veselje stručnog vodstva naše reprezentacije, pamtimo uspjeh Velimira Kljaića koji je za nepunih mjesec dana nespremnu ekipu doveo do olimpijskog zlata. To je možda jedan i neponovljiv trenutak koji će svim prijateljima rukometa zauvijek ostati duboko zarezan u srcu.


Koliko može reprezentacija Hrvatske u Francuskoj? (Snimio: Dražen Patarčić)

Tadašnja osnovica naše rukometne reprezentacije je bio RK Badel Zagreb i par igrača "iz vana" dok su ostali prvoligaši igrači samo "sanjali reprezentaciju". To je očito bila najbolja formula za uspjeh i Kljaić je uspio zajedno sa igračima Hrvatskoj donijeti OLIMPIJSKO ZLATO. Od tada svi Hrvatsku pamte kao jednu od najjačih europskih momčadi. Hrvatska nastavlja svoj niz pobijeda i ruši sve pred sobom, osvaja sve što se da osvojiti.

Hrvatska je bila "kraljevina rukometa", bilo klupskog ili reprezentativnog. Badel je neprestano igrao finale Lige Prvaka s Barcom, a zaleđe našeg najboljeg predstavnika je samo gledalo postrance i zamišljalo svoj nastup u ovome velikome klubu. No, sve što je lijepo kratko traje pa je tako bilo i sa hrvatskim rukometom. Prvo je došao raspad sistema u reprezentaciji, igrači nisu mogli uskladiti, premorenost, obveze u svojim klubovima, ozljede pa i organizuaciju EP 2000 u Zagrebu i Rijeci. Imali su publiku, navijače, svoju dvoranu, i teške suparnike. Hrvatska nije uspjela iako je imala većinu "zlatne generacije" u svojim redovima. Imali su jednu veliku manu. Nije bilo Patrika Ćavara, jednog od najboljih hrvatskih rukometaša na svijetu. Nismo imali pravu zamijenu za ozljeđenog igrača Barcelone. Nismo imali dovoljne snage. Bili smo umorni. To je bio alibi za neuspjeh, no već se polako počeo nazirati "kraj kraljevine rukometa" ili "kraj hrvatskog rukometa".


Hoće li biti razloga zaslavlje? (Snimio: Dražen Patarčić)

Sada je sve trebalo ostati na domaćoj ligi i organizirati je kako najbolje znamo. Mnogi su govorili da imamo "divlju ligu" i da Zagreb nema konkurencije, iako su Zamet i Brodomerkur znali Badel pobijediti u gostima. No, i Badel je pronašao svoju crnu stranu, svoju krizu, besparicu. Morali su rasprodati ponajbolje igrače, morali su se mjeriti sa nekakvim Metkovićem koji je još prije dvije godine bio nitko i ništa. Jednostavno rečeno, za rukomet više nije bilo nade. Kriza je pratila naš rukomet, ali Hrvatski rukometni savez je uspio koliko-toliko ublažiti posljedice te vratiti sve na svoje mjesto. Ipak sve nije na svome mjestu i treba još puno rada i strpljenja kako bi se naš rukomet vratio na onu razinu kvalitete kakvu je imao prije nekih 4-5 godina kada su harali Europom. Metković Jambo se razvio kao profesionalan klub, a Zagreb je polako tonuo sve dublje i dublje u dugovima, neisplaćenim plaćama i kritikama. Jambo je sa svojom veoma jakom i skupom ekipom osvojio kup EHF-a, a Zagreb ispao u polufinalu Lige Prvaka. No, Zagrebu se još uvijek mora davati privilegija na osnovi prijašnjih rezulatata. Na osnovi uloženog truda i kupovinom nekih manje zvučnih, ali kvalitetnih imena Zagreb se uspio vratiti pred vrh, dok im je Metković za tri mjeseca krize zasluženo oduzeo prvo mjesto na prvenstevenoj ljestvici. Ipak je Zagrebu, nažalost još uvijek, jedina konkurencija Metković Jambo i Brodomerkur Split što nas svrstava među najslabije lige Europe.

Dok se u Bundesligi prvak mijenja svake godine, dok se u Njemačkoj ulaže u rukomet, na našoj rukometnoj sceni već deset godina vlada jedan jednini klub i u Hrvatskoj osvaja sve moguće, od kupa pa do prvenstva. Da li je tome napokon došao kraj? Tko će pobijediti? Nije važno, Hrvatska i hrvatski rukomet moraju pobijediti! Sada imamo, najvjerovatnije, najjaču ekipu reprezentacije, možda i jaču od one koja je osvojila Atlantu. Da, možda je jača po imenima i cijeni, ali kvaliteta, snaga, volja i želja za pobjedom? Gdje se to izgubilo kroz ovih pet godina? Gdje smo pogriješili? Sada nam je prava prilika da se dokažemo. Da dokažemo da smo još jaki, da još znamo igrati, da smo kvalitetni. Moramo svima pokazati da Hrvatska mora pobijediti. Samo uspjeh na ovome SP bi nas potpuno izvukao iz krize, samo bi nam taj uspjeh dao novog motiva i nadu u nove pobjede! Zašto bi Švedska morala biti jača od nas, kada to nije? Zašto ne skupimo sve svoje snage i kažemo: "HRVATSKA MORA POBIJEDITI"? Sjećate li se Gibonijeve pjesme "Mi smo prvaci" kada smo razbijali sve ekipe u Atlanti, kad smo bili složni i jedinstveni, neponovljivi, jaki i spremni na sve!? Sada možemo i moramo uspjeti!!!

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Povezani tagovi

Rukomet
  • Najnovije
  • Najčitanije

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!