Samprasova vladavina Wimbledonom

Sampras ili Federer, ostat će vječita dvojba tko je veći, bolji i kompletniji igrač. Obojica su dominantni u odnosu na konkurenciju, posebice se to odnosi na Federera koji osim Nadala i Đokovića i nema prave konkurente koji bi ga mogli ugroziti, no Sampras je u svoje vrijeme imao ipak opasniju konkurenciju i to na svim podlogama. Dvije stvari su im zajedničke - Roland Garros i Wimbledon. Pariz ne mogu osvojiti, a London izgubiti.

Samprasova karijera je izuzetna. Već kao 16-godišnjak, kada se prvi put pojavio u profesionalnim vodama, dao je naznačiti kako posjeduje ogroman potencijal. Prvi je to upoznao Mats Wilander 1989. godine kada ga je 17-godišnji Pete u drugom kolu US Opena izbacio u pet setova. Do kraja profesionalne karijere Pete je osvojio 64 ATP naslova uključujući 14 Grand Slam naslova, 11 naslova na Masters Series turnirima, pet Masters kupova te je 286 tjedana proveo na prvoj poziciji ATP ljestvice.

Pete Sampras sinonim je za pobjednika, igrača koji je posjedovao fantastičnu agresivnost, tenisku inteligenciju i mentalnu snagu. Teško je naći igrača koji je psihički bio toliko jak i uporan kao Sampras. U svoje vrijeme nije bio među najomiljenijim igračima, mediji ga nisu obožavali, a zašto? Zato što je bio premiran kako na terenu, tako i van njega. "Mislim da neću ispasti arogantan kada kažem da želim ostati zapamćen kao najbolji tenisač svog vremena. Ja igram tenis, želim da me ljudi pamte po mojim igrama i rezultatima, a ne kao cirkusanta. Naravno, mogao bih uzvoditi svašta po terenu, ali to onda ne bih bio ja. Ja nisam takav", iskreno je govorio Sampras.

Svaki je naslov posebno drag, ali one wimbledonske uvijek će posebno izdvojiti. 1989. godine pojavio se prvi put na svetoj londonskoj travi, igrao je protiv australskog veterana Todda Woodbridgea i upisao poraz. Razočaran je otišao i sljedeće godine kada ga je odmah eliminirao Van Rensburg, a 1991. godine ostvario je prvu pobjedu i to protiv Danila Marcelina, ali već u sljedećem kolu naletio je na svoju "crnu mačku" Derricka Rostagna. Od 1992. godine započet će razdoblje Samprasovog Wimbledona iako još te godine neće doći do naslova.

Iako je Goran Ivanišević taj koji je "zamrzio" Samprasa, taj kojem je Pistol Pete toliko puta stao na put u Londonu, Sampras će Gorana istaknuti kao onog protiv kojeg nikada nije volio igrati na travi. "Goran je imao nemoguć servis, bilo mu je gotovo nemoguće uzeti servis i protiv njega mi je bilo užasno igrati u Wimbledonu. Jednako kao protiv Couriera ili Bruguere u Roland Garrosu." Te 1992. godine u Wimbledon je došao kao treći igrač svijeta i otišao do polufinala. Meč u četiri teška seta trajao je tek nešto više od dva sata, izmjene s osnovne linije, ma nema šanse... Obojica su igrali klasičnu igru servis volej, Ivanišević je odservirao 36 aseva i nije dozvolio Samprasu niti jednu break loptu. Obojica su po prvi put došli blizu osvajanja Wimbledona. Goran je zaustavio Samprasa, kasnije Agassi Gorana.

1993. godine prvi put je uzeo Wimbledon. Došao je kao svjetski igrač broj jedan nakon što je preoteo poziciju od Jima Couriera, došao je kao favorit, ali samo igrača. Engleski mediji uoči turnira bacali su naslove "Pete je dosadan", u jednoj anketi je dobio tek jedan jedini glas čitatelja kao igrač s kojim bi čitatelj podijelio "jagode i šlag". No njega to nije uzbuđivalo, neka reket govori umjesto mene, mislio je Pete. Mučio se, rame ga je ubijalo i opasno je visio nastup već u trećem kolu protiv Byrona Blacka, no došao je i Zimbabveanca poslao doma sa šest gemova u džepu. Kada je u polufinalu svladao u tri seta Borisa Beckera, postao je izgledan osvajač naslova. "On nije čovjek, ovo nije moguće", savršenstvo Samprasove izvedbe opisao je Boris Becker. U finalu je čekao Jima Couriera, čovjeka kojem je uzeo prvu poziciju na ATP ljestvici i čovjeka koji je teško mogao pomisliti da će se ovdje naći. "Prije meča s Edbergom u polufinalu već sam računao kako ću vikend provesti igrajući golf", rekao je Courier i jasno, ne baš savršen na travi, nije imao previše šanse protiv Petea koji je uzeo svoj prvi Wimbledon slavivši u četiri seta. Uoči servisa za meč Samprasa je uhvatila velika slabost, izašao je na teren potpuno blijed, ali je sjajan servis spasio snagu i uzeo je naslov.

Naredne godine obranio je naslov. U Wimbledon je došao u nevjerojatnoj formi i sve do polufinala nitko mu nije mogao uzeti set. Tamo je zaigrao protiv Todda Martina koji ga je samo malo usporio.Uzeo je treći set i to je bilo sve. Onda je uslijedilo prvo finale protiv Gorana Ivaniševića. Prva dva seta bila su savršena za obojicu dio tie-breaka. Tamo je Sampras servirao nevjerojatno, Goran nije mogao ništa i sa 7:6, 7:6 Pete je došao na korak do drugog naslova. Protiv takvog Samprasa vratiti se u igru je znanstvena fantastika, a to je znao i Ivanišević. Goran se u trećem setu nakon ranog breaka posve raspao i sa 6:0 Sampras je došao do drugog uzastopnog naslova.

1995. godina bila je teška za Samprasa. Emotivan trenutak bio je u Melbourneu kada je saznao za tešku bolest trenera Gulliksona i shrvan u plaču okrenuo meč protiv Couriera. U Wimbledon je ponovno stigao kao prvi favorit, ali ovaj put kao drugi na WTA ljestvici. Ponovno mu je na putu stajao Goran Ivanišević. U epskom polufinalu Pete je slavio u pet setova. Goran je prvi set vidio kao ključan. "Imao sam na set loptu potpuno prazan teren, promašio sam, kažnjen sam.". "Mislim da više nikad neću ovako dobro odservirati u jednom meču", rekao je Sampras nakon što je svladao u finalu Beckera za treći naslov u nizu. Becker je osvojio tek 13 poena u cijelom meču na servisu Samprasa bez ijedne break lopte. Pete se vratio na poziciju broj jedan.

Niz je prekinut 1996. godine. Pete je u Wimbledon došao pogođen smrću trenera Tima Gulliksona za kojeg je bio jako vezan i nije igrao dobro. Prošao je neokrznut do četvrtfinala, ali tamo ga je dočekao Richard Krajicek i svladao u tri seta. Krajicek je radio ono što je Goran radio Samprasu, sjajno je servirao i otišao do pobjede. Pete s vratio razočaran u SAD gdje je s novim trenerom Paulom Annaconeom krenuo u pripreme za nastavak sezone te Britancima poručio: "Vratit ću titulu".

Što je obećao, to je i učinio. Vratio se i uzeo naslov i to vrlo lagano u finalu protiv Cedrica Piolinea. Pravo finale Sampras je imao u četvrtfinalu gdje je odradio pravi teniski klasik s Petrom Kordom. Sampras je uzeo prva dva seta rutinski da bi Korda onda odigrao najbolji tenis u životu i uzeo naredna dva seta. U petom setu ipak je Pete bio mirniji i prošao dalje.

Slijedilo je novo epsko finale s Goranom Ivaniševićem. Goran je te 1998. godine u Wimbledonu bio najbliže pobjedi protiv Samprasa u finalu, ali nije išlo. U polufinalu je protiv Krajiceka slavio u čudnom meču 15:13 u tie-breaku petog seta dok je Sampras igrao četiri seta s Henmanom i to je presudilo. Goran je imao set, set lopte u drugom setu, ali Sampras se izvukao i poveo 2-1 u setovima umjesto da je Goran imao 2-0. Meč je otišao u peti set u kojem je Sampras odigrao jedan od svojih najboljih setova ikad na wimbledonskoj travi. Uzeo je svoj 11. Grand Slam naslov i poslao potpuno razočaranog Gorana na dvotjedni odmor negdje daleko na Jadranu.

Svo savršenstvo wimbledonske izvedbe Sampras je pokazao u finalu 1999. godine protiv Andrea Agassija. Agassi je u prvom setu imao 4:3 i 0:40 na servisu Samprasa, a onda je na teren izišao stroj. Ono što je Sampras odigrao od tog trenutka do kraja meča može se slobodno nazvati najboljom wimbledonskom izvedbom jednog igrača ikad. "U tim trenucima mislio sam da može hodati i po vodi. Nevjerojatan meč", komentirao je Agassi naknadno. A visio je Sampras opasno još u četvrtfinalu protiv Philippoussisa i tko zna da li bi došao do finala da Australac nije morao predati zbog ozljede.

Posljednji sedmi naslov stigao je 2000. godine. Ozljede su već počele uzimati danak i Pete je u Wimbledon došao s velikim bolovima. Uopće nije trenirao, samo je odrađivao mečeve i kao takav došao je u finalu Patricku Rafteru koji je bio u sjajnoj formi. Australac je uzeo prvi set i u tie-breaku drugog imao 4-1, ali Sampras onda kreće u svoj pohod prema sedmom naslovu. "Da nije riječ o Grand Slam turniru, ne bih se danas pojavio na terenu, rekao je Sampras nakon meča, jedva mogavši podići pehar od bolova.

S rankingom u padu i sve više problema s ozljedama naredna dva i posljednja dva Wimbledona koja je igrao - nije daleko otišao. 2001. godine stao je u osmini finala izgubivši od legitimnog nasljednika Rogera Federera u pet setova, a godinu dana kasnije svladao ga je Švicarac Bastl već u drugom kolu. Poraz od Bastla bio je znak da je vrijeme za kraj.

"Wimbledon je nešto posebno. Kada dođete u Wimbledon, osjećate se posebno, svaka pobjeda je posebna, a svaki naslov je kao planina. Ja sam imao sreću da je moja igra savršeno odgovarala toj podlozi i osvojio sam ga sedam puta. Ono što mi je još važnije, osvajao sam ga igrajući protiv najvećih igrača, mislim da je razdoblje devedesetih godina bilo vrijeme kada je postojala najjača konkurencija na Touru. Svake pobjede u Londonu se sjećam, pa i onih u prvim kolima, svaka je za mene posebna."