Uništiti strašnu tradiciju

Strašan, gotovo nevjerojatan niz poraza u posljednjoj utakmici nekog velikog natjecanja prekinulo je zlato iz Melbournea prošle godine. Dotad je našu vaterpolsku reprezentaciju pratila reputacija "dobre, ali ne dovoljno", jer iako smo po ugledu među tri najveće svjetske vaterpolske sile, ipak se nismo naosvajali onoliko medalja koliko smo trebali. I mogli.

Brončanu medalju Hrvatska nikad ni na jednom velikom natjecanju (OI, SP, EP) nije osvojila. Razlog je opisan u gornjem paragrafu, a na Europskim prvenstvima triput smo ostajali na korak do postolja. 1995. smo broncu izgubili od Nijemaca, 1997. od Rusa, 2001. od Mađara. U borbi za 3. mjesto izgubili smo dvaput i na Svjetskom prvenstvu, od Rusa 1994., Grka 2005.

Čisto da upotpunimo taj nevjerojatan niz - 1996. smo izgubili finale Olimpijskih igara u Atlanti, 1999. Europskog prvenstva u Firenci, a 2003. Europskog prvenstva u Kranju. Tada su nas barem donekle tješila srebra oko vrata, no i dalje smo čvrsto držali tradiciju poraza u zadnjim susretima.

Zlatom u Melbourneu naši su vaterpolisti konačno sa svojih leđa skinuli stigmu gubitnika, a večeras protiv Mađara moraju započeti jedan novi niz. Niz osvajanja medalja na velikim natjecanjima - bez obzira kakvog sjaja one bile. Zlato u Melbourneu, bronca u Malagi, pa što bude u Pekingu.

Boj za medalju naši će igrači protiv Mađara voditi od 19:30h, a nakon toga čekati komu će čestitati na naslovu prvaka Europe. Crna Gora i Srbija svoj će prvi međusobni finalni okršaj započeti u 21 sat.