Pistorius nije uspio

Južnoafrikanac je u Luzernu imao zadnju, treću priliku istrčati A normu od 45.55 (ili B od 45.95 ne bude li Južnoafrikanaca bržih od njega), ali je svjetski rekorder na 100, 200 i 400 metara i paraolimpijski pobjednik iz Atene 2004. unatoč svom osobnom rekordu i ujedno novom svjetskom rekordu - 46.25 ostao kratak. Rekord iz 2007. je inače spustio za 41 stotinku.

Prava šteta za Pistoriusa - junačinu kojem su amputirane obje potkoljenice, a koji je zbog sulude odluke IAAF-a izgubio punih šest mjeseci treninga.

Svjetska je atletska federacija, naime, ovog siječnja procijenila da Pistoriusove proteze Cheetah Flex Foot 21-godišnjaku daju "nepravednu prednost nad protivnicima bez invaliditeta" te mu zabranila eventualan nastup na OI.

Sportski arbitracijski sud u Lausannei je, međutim, 16. svibnja poništio odluku IAAF-a i Pistoriusu dao zeleno svjetlo - on je, pak, u Milanu 2. srpnja u B utrci osvojio četvrto mjesto s vremenom 47.78, a deset dana kasnije je na mitingu Zlatne lige u Rimu osvojio šesto mjesto, ali s 46.62.

Olimpijski mu je savez JAR-a omogućio još i Luzern, ali unatoč neuspjehu večeras, Pistorius još uvijek može u Peking uvrsti li ga, naime, trener u štafetu 4x400. On sam kaže: "Biti dio reprezentacije bila bi velika čast, ali ne želim biti rezerva nego doista doprinijeti momčadi".

Upitan bi li prihvatio wild card o kojem navodno razmišlja Međunarodni olimpijski odbor decidirano je izjavio: "Ljubazno bih se zahvalio na pozivnici, a svoj bih se olimpijski san potrudio ostvariti za četiri godine u Londonu".