Mercato Dinama i Hajduka u zamahu

Nije Hrgovićev prelazak prvi između dva najveća hrvatska kluba, no, svakako je među najkontroverznijima. Drugo "Hajdučko srce" u redovima plavih, poslije Ivana Bošnjaka, podijelio je modre navijače. Jedna manja skupina je zadovoljna dobrom Dinamovom investicijom, dok su neki (sjever) ogorčeni postupkom uprave i pokušavaju sve kako bi Hrgovića otjerali iz kluba. Oni najzagriženiji nisu birali sredstva, od navijačkih poruga, verbalnih uvreda čak i do prijetnja smrću, sve je to proteklih tjedana izlazilo iz ustiju BBB-a sa sjevera.

Bivši kapetan Hajduka, momčad je iz grada podno Marjana vodio u prošloj sezoni u kojoj je splitski klub treću godinu zaredom bio prisiljen gledati Dinamu u leđa. I to iz velike udaljenosti (5. mjesto). I dok je Torcida na ovaj transfer ostala manje-više hladna, (tek nekoliko pogrdnih uvreda s tribina) BBB-i nisu. Poznati kao ekscesni navijači (naravno, samo dio njih) koji su klubu iz Maksimirske 128 više puta bakljadom i petardama, pa čak i u trenucima kada je voda išla Dinamu na mlin (Linfield) od usta otkidali i po nekoliko tisuća "švicaraca", hukom i pogrdnim su povicima popratili dolazak Hrgovića na Maksimir.

Nije, naravno, sve ostalo samo na riječima. Iako su demonstracije i masovni upadi na treninge modrih izostali, jasno je kako bivšem kapetanu Hajduka neće biti lako. Doveden kako bi pokrio lijevi bok, koji je odlaskom Čale u Trabzonspor ostao upražnjen, postao je novim predmetom poruge.

Bijes Dinamovih navijača ne proizlazi samo iz činjenice kako je u maksimirsku svlačionicu doveden bivši kapetan najvećeg rivala, pa ni titula "Hajdučkog srca" koju je ponio kući prošle sezone. Ono što su BBB-i zapamtili i odlučili provesti na naplatu udaranje je jednog pripadnika zagrebačke navijačke skupine na Dvoranskom prvenstvu Hrvatske kada je Hrgović u naletu bijesa, braneći svog igrača nasrnuo na BBB-a koji je utrčao u teren.

Slučajevi prelazaka modrih igrača u Split i obrnuto, sada su čini se, dobili zamah i sve se više provode u djelo. Igrači koji su majicu Hajduka zamijenili Dinamovom brojniji su od onih koji su sreću odlučili potražiti u Zagrebu. Benčić, Kacian, Stinčić, Vilson Džoni, Čop, Rumora, Kurtela, Novaković, Jeličić, Mladinić, Ardian Kozniku, Goce Sedloski, Jurčec, Ivan Bošnjak, Grgurović i na koncu Mate Maleš iz Hajduka su prešli u Zagreb i nikada ni jedan od tih igrača nije izazvao toliko nereda i nezadovoljstva. Bakljada BBB-a na utakmici protiv Linfielda, zbog koje se na trenutak pomišljalo i o prekidu susreta, možda je rezultat nezadovoljstva potezima struke i braće Mamić, koji su inzistirali na Hrgovićevom dovođenju.

S druge strane Delić, Lokošek, Senčar, Ante Stojan Mamić, Deverić, Dražen Boban, Peršon, Mladenović, Šoić, Tomislav Rukavina, Hrman, Mate Dragičević, Niko Kranjčar, Dario Jertec i Marijan Buljat kod Torcide nisu izazvali ama baš nikakve nerede, naprotiv, pozdravljeni su s oduševljenjem, što će najbolje ilustrirati doček bivšeg Dinamovog kapetana Nike Kranjčara u Split, kada je hrvatskog reprezentativca došlo pozdraviti 10 tisuća pripadnika Torcide. Koliko vole svoj klub, Torcidaši su pokazali i ovog ljeta, pokazavši veliki interes za kupnju Hajdukovih dionica, te pristojno navijajući i bodreći izabranike Gorana Vučevića.

S Dinamovog aspekta maksimirski čelnici jedino ne smiju biti - nezadovoljni. Kada se svi prijelazi na relaciji Zagreb - Split podvuku i pomno analiziraju, Dinamo mora biti itekako zadovoljan dobivenim. Četiri najzapaženija "hajdukovaca" u Dinamu postigla su i više nego respektabilne rezultate. Vilson Džoni je sudjelovao u naslovu prvaka 1982. godine, Joško Jeličić, mora se priznati, ipak nije bio na svojoj uobičajenoj razini, Goce Sedloski postao je ljubimac modrih navijača te neko vrijeme, čak, nosio i kapetansku vrpcu, dočim je Ivan Bošnjak nezaustavljivo "parao" mreže protivničkih momčadi.

Najveću prašinu svojim je transferom iz Hajduka u Dinamo 1993. podigao Joško Jeličić. Ponikao u Hajduku, prošao je sve omladinske kategorije splitske momčadi i potom obukao - plavi dres. Pompa koju je tada izazvao može se mjeriti jedino s prelaskom Nike Kranjčara u obrnutom smjeru 2005. godine. Iako su ga BBB-i tada donekle i prihvatili, Splićani ga nisu zaboravili. I danas je nepoželjan u rodnom gradu, a unatoč tome u nekoliko je intervjua spomenuo kako ni malo ne žali zbog davno učinjenog. Nedavno je najnovijoj Dinamovoj akviziciji iz Hajduka, iako je došao preko Jeff Uniteda, poručio da se "spremi se na traumu, jer mu ovo nije trebalo". Drugačije je to bilo u "njegovo vrijeme".

No ono što je prije 15 godina u Jeličićevom slučaju presudilo u njegovu korist bilo je to što je zapamćen kao miran igrač, uvijek dajući sve od sebe, nije izazivao nerede i nikada se nije zamjerio nijednoj navijačkoj skupini. Sve do dolaska u Dinamo. Hrgovićev je slučaj danas, bitno drukčiji. Kada je na malonogometnom turniru Kutija šibica u prosincu 2006. godine na napad jednog "boysa" na Marija Carevića reagirao udarivši istog nogom, pokupio je simpatije mnogih pripadnika Torcide, u istom trenutku postavši omražen među navijačima hrvatskog prvaka. I to mu nikada neće oprostiti.

S druge, poljudske strane, Hajduk je najveće pojačanje iz Zagreba dobio u liku Bernarda Vukasa, koji je kroz godine igranja u Splitu postao najbolji igrač koji je ikada nosio bijeli dres. Niko Kranjčar i Stjepan Deverić svojevremeno su podigli veliku prašinu u kojoj su se vrlo lako mogli i ugušiti, no na koncu je sve ispalo dobro, a posebno je zadovoljan bio bivši kapetan Modrih koji je igrama u Splitu zaslužio transfer u engleski Portsmouth. Najveća odšteta za dolazak Dinamovog igrača plaćena je za Niku Kranjčara, 1. 500.000 eura. Dva najnovija pojačanja koja su na Poljud došla u paketu, Dario Jertec i Marijan Buljat, tek se trebaju afirmirati pa ćemo na njihov doprinos splitskom klubu ipak morati još pričekati.

Posebna se priča može ispisati o mladim talentiranim igračima koji nerijetko bivaju odbačeni od strane jednog i drugog hrvatskog kluba te su sreću sve češće prisiljeni potražiti u najvećem rivalu. Bio to Dinamo ili Hajduk. Svi su ti igrači, primjerice Mario Maloča, Mate Maleš, Mladen Pelaić, prošli kompletan juniorski staž u matičnim klubovima da bi kasnije prešli u Split ili Zagreb. Maloča je, kada je uvidio da u Maksimiru neće dobiti pravu priliku, kruh otišao tražiti u Split, a put ga je vodio preko sada već "nepostojećeg" Kamena Ingrada. Maleš je nezadovoljan uvjetima u Hajduku potpisao za Dinamo, dok je Mladen Pelaić, iako je ponikao u Maksimiru, priliku dobio tek u Splitu.

Najveći protagnisti kontroverznih transfera između dva najveća hrvatska kluba braća su Zdravko i Zoran Mamić, a njima se pridružio i najstariji Ante Stojan koji je svojedobno nakon nekoliko nastupa za Modre potpisao za Hajduk. Od 1993. kada je od ustoličenja na mjesto dinamovog direktora doveo svoja prva pojačanja iz Hajduka, Joška Jeličića i Marija Novakovića, bijeli su dres plavim u njegovoj eri zamijenjivali redom Srđan Mladinić, Ardian Kozniku, Goce Sedloski, Renato Jurčec, Ivan Bošnjak, Mario Grgurović, Mate Maleš i na kraju Mirko Hrgović. Popis igrača koje je modri gazda žarko želio, ali u tome nije uspio, nije dugačak. Ante Rukavina na Maksimir nije sletio zbog kontroverznog menadžera Siniše Šoše, želja za Dujom Čopom zagubila se negdje u modroj papirologiji, a transfer Mate Neretljaka spriječili su navijači. Iz Dinama su, za stolovanja Zdravka Mamića u Split pobjegli samo Niko Kranjčar (koji je navodno dozvolu za odlazak dobio od Mirka Barišića) te Dario Jertec i Marijan Buljat.

Prema svemu sudeći, nastavak HNL-a mogao bi biti itekako zanimljiv. Hajduk se pojačao, opustošio je police HNL-a, doveo iskusne internacionalce i posložio momčad i logistiku. Dinamo je puno izgubio no i takav je prejak za konkurenciju. Mnoge će stvari biti jasnije već nakon prvog kola, a zanimljivo će sljedećih nekoliko godina biti i u prijelaznim rokovima. Zamjena modrog dresa bijelim i bijelog modrim u punom je zamahu i nije nerealno, već ovoga ljeta, očekivati je još nekoliko "sočnih" transfera.