Totalni džumbus

Poraz od SAD-a našoj je reprezentaciji kreirao strahovito puno neugodnosti. Najveća od njih je - više ne ovise samo o sebi glede osvajanja prvog mjesta i direktnog plasmana u polufinale. Više od naše utakmice s Kinezima, zanimat će nas što će napraviti Amerikanci, a posebno Srbi i Talijani u prvoj utakmici dana u ponedjeljak.

Mi smo, naime, porazom od SAD-a zatvorili krug s Amerikancima i Srbima, u kojemu smo najbolji. I ako sve tri reprezentacije u zadnjem kolu osvoje isti broj bodova - mi ćemo u polufinale. No, problem je u tome što nam Srbi mogu "zapapriti" porazom od Italije, u utakmici koja ni za jedne ni za druge više nije rezultatski važna.

Štoviše - Srbima skoro da više odgovara poraz, od pobjede u tom susretu. Poraz ih ostavlja na 3. mjestu i gura na puno lakši put u nastavku, vjerojatno Španjolce u četvrtfinalu, a onda Amerikance u polufinalu. Praktično im se otvaraju vrata finala, jer nevjerojatnim spletom rezultata izbjegavaju sve tri najjače europske reprezentacije, Hrvatsku, Crnu Goru i Mađarsku, sve do finala.

Odluče li Srbi igrati pošteno i pobijede Italiju (realno gledajući Talijani Srbe mogu iznenaditi samo ako im ovi dopuste), mi smo prvi s očekivanom pobjedom protiv Kine, bez obzira na rezultat Amerikanaca i Nijemaca. Ako Srbi i Talijani "naštimaju" međusobni remi, nama prvo mjesto donosi pobjeda protiv Kineza, uz obvezu da SAD ne pobijede Njemačku.

Nama u prilog idu dvije činjenice: Nijemci će igrati maksimalno jer bilo kakvom pobjedom protiv SAD-a osiguravaju četvrtfinale, te raspored koji Srbe i Talijane prve baca u bazen. Ako Srbi odluče izgubiti od Talijana, pobjeda Nijemaca protiv Amerikanaca u kasnijoj utakmici Srbe će svejedno gurnuti na neželjeno drugo mjesto, koje vodi na Crnogorce i Mađare u završnim borbama.

Zanimljiva bi mogla biti situacija remija Srba i Talijana i pobjeda SAD-a protiv Njemačke. Tada bismo mi u posljednjoj utakmici mogli pustiti Kinezima i umjesto drugog odabrati lakše, treće mjesto, koje bi nas, a ne Srbe, vodilo na Španjolce, pa Amerikance. Međutim, bi li to bilo pošteno i moralno? S jedne strane ne bi, jer takve se kalkulacije uglavnom negdje obiju o glavu. Ali s druge strane - ako Srbi budu sebi "štimali" protivnike izbjegavanjem pobjede protiv Italije, zašto istu stvar ne bismo smjeli napraviti i mi?

Sjećamo se naših rukometaša na SP 2007., kad smo igrali maksimalno pošteno u svakoj utakmici, nismo htjeli ni birati suparnike, ni odmarati ključne igrače. I zbog svog poštenja ispali u četvtfinalu. Tada smo bili ponosni na naše sportaše i svima mogli pogledati u oči. Neka tako bude i nakon vaterpolskog ponedjeljka.

"Kašu" smo zakuhali sami sebi nepotrebnim porazom od SAD-a, pa je red da se iz nje sami i vadimo. Odigrajmo zadnje kolo pošteno i maksimalno, što god to značilo u konačnom rasporedu. Srbi neka sami brinu o svojem obrazu i odluče hoće li pustiti utakmicu Talijanima. Naš jedini motiv treba biti - dati sve od sebe u svakoj utakmici do kraja turnira. Svjetski prvaci moraju se svjetski i ponašati.