Potvrditi treće mjesto

Na priče o tradicijama ne treba se osvrtati. Hrvatska nije izgubila od Litve zato što to tradicija nalaže i što protiv Litve ne zna igrati, već zato što je Litva jednostavno bolja i kvalitetnija reprezentacija. Trebamo biti zadovoljni prezentacijom u prvih 30 minuta, ali i nezadovoljni što seu tom razdoblju, posebice u prvom poluvremenu, nije iskoristila loša igra Litve i stvorila veća prednost koja bi omogućila odlazak do pobjede. Ovako, znamo što se dogodilo i što se moralo dogoditi. Utakmica u kojoj Litva 40 minuta katastrofalno šutira, ne događa se svake godine...

Ono što je Litva radila u posljednjoj četvrtini, tipičan je način kako oni pobjeđuju. Brz protok lopte, odličan pregled igre Jasikevičiusa i društva i uvijek imaju slobodnog čovjeka. Neki se šutevi nisu mogli braniti, bili su jednostavno savršeno izrađeni i obrana nije stigla zatvoriti, ali ostaje dojam da se nije dovoljno vodilo računa o nekim igračima, prije svih Lukauskisu i Kleizi.

Lukauskis je iznenađenje i još jedan u nizu onih "nenositelja igre" koji baš protiv Hrvatske proigraju i odrade jednu od boljih utakmica u reprezentaciji ikad. S druge strane Kleiza nije nepoznanica, sjećamo ga se jako dobro iz nekih prijašnjih ogleda kada je stvarao probleme. Uostalom, na identičan način odveo je Litvu do pobjede protiv Argentine, dakle, moglo se na njega malo više pripaziti.

Obrana iz otvarajućeg djela susreta pokazala je da Hrvatska može. Teško je držati takav nivo igre cijelim tijekom susreta, to nije nikakva novost, i zato staje žal za neiskorištenom prilikom u prvom poluvremenu. Litva nije izgledala dobro, tu se Hrvatska morala odlijepiti i pokušati držati utakmicu na svojoj strani do kraja. I treća četvrtina koja je na kraju završila u našu korist, nije već bila na tom nivou. Na životu su nas držale Planinićeve trice koje nisu dolazile iz izrađenih pozicija već su plod individualnih akcija. Onda je krenuo litavski uragan na koji nije bilo odgovora. U napadu je potpuno stalo, Litavce je krenulo kao i obično i tu je bio kraj.

Jako je nedostajao Marko Popović. "Pop" je izuzetno važan igrač ove reprezentacije i jednako kako smo "plakali" za Planinićem nakon poraza na Acropolisu, tako sada i "plačemo" za Popovićem. Ozljeda je sigurno neugodna, ali nadu daje Repešina izjava kako će Marko biti spreman za nokaut fazu - možda. S njim na parketu dobivamo opet širinu na vanjskim pozicijama, a ne treba spominjati koliko je sposoban iznerediti protivnika u napadačkom dijelu. Eh da je Popović mogao igrati protiv Litve, možda....

Iran ne smije biti opasan

Slijedi utakmica s Iranom koja ne smije biti teška bitka. Ne smije se dopustiti da to bude nervozna i teška utakmica, treba pokušati što prije riješiti pitanje pobjednika i mirno privesti utakmicu kraju. U protivnom, moglo bi biti nepotrebnog nereda, Iran je pokazao na Diamond Ballu da može iznenaditi, a uostalom i Argentina je jučer muku mučila duže nego se očekivalo s upornim Irancima.

Prvo ime im je sjajni centar Ehadadi koji ne samo da ima sjajan osjećaj za skok, već je i izvrstan tehničar. Njemu nije problem atraktivno "okrenuti" protivnika podvaliti loptu, a niti pogoditi s poludistance. Njega se treba najviše čuvati.

Ostali su manje-više "pomoćnici". Taktički su jako "zeleni", igraju divlju košarku s puno šuteva preko ruke i nerezonskih prodora. Obrambeno su prilično slabi, par kvalitetnih dodavanja izbacuju ih iz igre s lakoćom i tu nisu opasni. Bit će dovoljno otvorenih šuteva, ali i prostora pod obručem i to se treba pametno koristiti.

Marko Popović propustit će i ovu utakmicu, a nadamo se kako će ipak biti spreman za četvrtfinalni okršaj sa Španjolcima. Ovaj susret mogao bi poslužiti za okrjepu još nekolicine igrača, priliku bi mogao dobiti i Damjan Rudež, naravno, sve pod uvjetom da se ne dogodi nešto nepredviđeno i mučenje s Irancima potraje.

Susret se igra od 3 sata po hrvatskom vremenu kao prvi susret posljednjeg kola u skupinama u Pekingu. Još se sastaju u posljednjem kolu Australija - Litva, Grčka - Kina, Angola - Španjolska, SAD - Njemačka i Argentina - Rusija.