Koga ćemo ako ne Kinu?

Olimpijski debitanti i domaćini ovog izdanja Olimpijskih igara, momčad Kine, do sad nije osvojila ni bod. Uz 82 postignuta pogotka u četiri susreta, zanimljivo je reći da su Kinezi čak 35 od njih postigli s devet metara, većina njih djelo su agilnog Kexin Haoa.

Vjerovali ili ne, Kinezi su se pred OI nadali velikom uspjehu, nadajući se ponoviti iznenađenje koje su Korejci priredili 1988. godine, kad su kao domaćini Olimpijskih igara osvojili srebro. Koliko je nerealno to bilo očekivati govore četiri čista poraza Kineza, ali i činjenica kako u toj mnogoljudnoj zemlji rukomet nije na ljestvici popularnijih sportova, pa čak se ne igra ni regularno prvenstvo.

Unatoč tome, Kinezi su kao i svemu ostalome pristupili minuciozno, i u proteklih 30 mjeseci marljivo trenirali upravo za olimpijski rukometni turnir. Trener Yam Weiming dobio je uvjete za rad o kojima je mogao samo sanjati i trogodišnji plan priprema kojeg je slijedio. Još je jedan od kurioziteta kineske rukometne ekipe što se sastoji od mnogih bivših košarkaša, pa poneki čudan potez nije namjerno zbunjivanje protivnika, već zaostatak iz jednog drugog sporta.

No, okrenimo se našim reprezentativcima. Od njih se zbilja očekuje samo jedno: da pobijede tu Kinu, kud puklo do puklo, s oka ili s boka. I dok smo još mogli opravdati poraz od Francuza, onaj od Poljaka bilo je uistinu teško probaviti, pa za dizanje samopouzdanja kako onima na parketu tako i onima u gledalištu zbilja treba pobjeda. Kinezi ne bi trebali biti preteške mušterije.

I dok čovjek koji se pokazao nenadomjestiv u igri, Ivano Balić, poručuje kako se vraća za četvrtfinale, mi se pitamo što li je ipak uzrokovalo toliko neprepoznatljivu igru? Jesu li se naši konačno umorili, nakon sprinta u kojem su već godinama, a koji se sastoji od igranja Europskog prvenstva, potom ligaškog natjecanja, pa Svjetskog prvenstva pa opet ligaškog natjecanja i na kraju Olimpijskih igara? Takav ih je tempo svakako stajao mnogih ozljeda, a teško je neprestance davati sve od sebe. Ili su dva poraza ipak uzrokovana nedostatkom čvrstog vodstva i nadahnuća koje je pružao Balić?

U obrani nismo imali većih problema, tako da nam zbilja treba samo više koncentracije u napadu. Kao pravi Kauboji, naši bi trebali mnogo hrabrije i odlučnije izlaziti na crtu, a očekujemo pogotke Lackovića i Metličića, a bilo bi dobro sa se malo ustabili i Duvnjak.

Za sad nas porazi nisu koštali ničeg osim malo povrijeđenog ponosa, jer u grupi B zbilja je teško predvidjeti konačni rasplet stvari. Stoga ne treba propustiti posljednju priliku kako bismo upisali dva boda, i potvrdili treće mjesto skupine.