Crno(gorci) vam se piše

Ovako počinju priče. Za povijest. I knjige. Bilo jednom u Pekingu. Preko najvećih, najtežih, nemogućih. Samo plesom po žici možete uživati među oblacima. Kad već nismo mogli na "indijance", krenimo na koljenima preko trnja pa do Olimpa. Znamo što nas čeka. Crna Gora, Mađarska, Srbija, po nekoj zdravoj logici, koja ovih dana ionako ne stanuje na Dalekom istoku. Ali, ne možemo tako daleko. Danas postoji samo - Crna Gora. Jaka, opasna, s Europom oko vrata, ma koliko mi to predstavljali kao pripremu za OI. Svijet je dobio novu silu.

Mi smo spremni. Nema isprika. Neće ih ni biti. Najteža utakmica koju smo sami dovukli iz skupine. Osim američke priče, izgledali smo odlično, za medalju. Za zlato. Obrana s igračem manje možda je i najveći naš biser u Pekingu. A to se vježba. I gine. Za suigrača. I naravno, igrač više. Sada već ide i na slijepo. No, trebat će nam i šut izvana. Isti onaj koji je zakazao protiv Amera. Tri stvari koje život znače. I prolaz naravno, ne mudrujmo previše.

A Crna Gora? Ipak za nijansu lošija nego na EP-u, gdje su imali svoj "forte". Ali najjači protiv najjačih, kako to već ide u ovoj brdovitoj regiji. Držali su Mađare, pa neobjašnjivo potonuli protiv Španjolaca. Pala je i koja optužba za namještanje, ali nije logično ići na Hrvate koji su raspametili Srbiju - ranjivu i dodirljivu Srbiju. U posljednjem kolu strahovali su i za treće mjesto, Australci su im došli na 5:5, imali igrača više u zadnjoj minuti, ali Šćepanović. Vratar Šćepanović.

Nije bio udarna snaga mlade države prije EP-a, ali golman im se razgoropadio i uhvatio strašnu formu. Veliki im je plus u bilježnici. Osim njega, jedan od najboljih centara Zloković radio nam je ogromne probleme i u Malagi, dok će izvana Frano Vićan najviše problema imati s braćom Janović. I njim. Velikim Veljkom Uskokovićem. Legendom vaterpola koji se vjerojatno oprašta od reprezentacije nakon pekinške avanture. Jaki su i na bekovima koji su se odlično hrvali s našim centrima. Nijanse. Centimetar. Unutarnja stativa. Tu pada odluka. I sreća - čudan osjećaj. Neuhvatljiv. Samo se pojavi, nekad iz neobjašnjivih razloga; i isto tako nestane. Sretno, brkovi s Orijenta. U 10:00. Po našem.

A sreću traže i drugi. Srbi i Španjolci. Naši susjedi ciljali su lakši put i pogodili. Teško je kad svakim golom piliš granu na kojoj sjediš. I možda nije u duhu olimpizma, ali je u duhu makjavelizma. Otvara im se put gotovo do finala, ali nisu impresionirali. Strašno im nedostaju Ikodinović i centar Nikić, imaju problema s igrom i nisu nepobjedivi. Dapače, Španjolci su se digli strašno, Perrone igra sjajno, razbili su Crnogorce, izgubili samo od Mađara. Ovakva Španjolska može i više od tužnog stiska ruke na kraju utakmice. Koliko više, ipak najviše ovisi o Srbima i njihovoj igri.