Američki san živi i dalje

Finale

Brazil i SAD. Pomalo iznenađujuće je to finale muškog odbojkaškog turnira u Pekingu. I dok je za Brazilce mjesto u njemu bilo "rezervirano" i prije početka Igara, malotko je mogao očekivati da će im upravo Amerikanci biti protivnici u borbi za zlatnu medalju, pored "živih" Rusa i Talijana, pa čak i Poljaka, Bugara i Srba. No, samo dvije godine nakon razočaravajućih desetih mjesta na svjetskom prvenstvu i Svjetskoj ligi, Novozelanđanin na klupi SAD-a, Hugh McCutcheon uspio je stvoriti pobjedničku momčad, na tragu one iz 80-ih godina prošlog stoljeća, koja je bila strah i trepet na svjetskim odbojkaškim terenima.

Da su u Pekingu spremni za velike stvari, Amerikanci su pokazali vrlo uvjerljivim nastupima u grupnoj fazi natjecanja. Na krilima svog udarnog trojca, Ball - Stanley - Priddy, osvojili su prvo mjesto u skupini A pobijedivši u svih pet susreta, a posebno su vrijedne bile pobjede protiv Italije i Bugarske, koje su definitivno potvrdile da ova američka momčad ima "ono nešto".

To "nešto" na svojoj su koži najbolje osjetile Srbija i Rusija, obje poražene nakon velike borbe u pet setova. Posebno je zanimljiv i emocijama nabijen bio polufinalni dvoboj s Rusima, koji je oživio neka stara vremena i podsjetio na dane kad su dvoboji ovih dviju reprezentacija bili puno više od sporta. Bila je to, bez sumnje, ljepotica turnira, u kojoj je razliku napravio tek jedan blok, onaj Davida Leeja pri rezultatu 14:13 u petom setu. Blok zbog kojeg američki san živi i dalje...

Za razliku od svojih nedjeljnih protivnika, Brazilci plasman u finale doživljavaju kao najobičniju stvar na svijetu. Momčad Bernanda Rezendea u posljednjih je deset godina osvojila sve što se u odbojci može osvojiti, a u Peking je stigla kao aktualni olimpijski i svjetski prvak.

Upravo zbog toga, posve je jasno da će sve osim zlata kod tradicionalno zahtjevne brazilske sportske javnosti biti etiketirano kao neuspjeh. No, Giba, Andre i "društvo" već su navikli igrati pod konstantnim teretom očekivanja, tako da nema sumnje da će i u finalu pružiti igru na visokoj razini.

Nakon što su u trećem kolu skupine B poraženi od Rusije, Brazilci su nanizali četiri čiste pobjede, izgubivši pri tome samo jedan set. Bilo je to u polufinalnom dvoboju protiv Italije, koji na kraju ipak nije donio dramu koja se dala naslutiti na samom početku utakmice.

Mogu li Amerikanci pružiti veći otpor, pa možda čak i "zaskočiti" velikog favorita, saznat ćemo u nedjelju. Nema sumnje, Brazilci u taj susret ulaze kao favoriti, no bili su to i Rusi u polufinalu...

Susret za 3. mjesto

Sudeći po iskustvima iz prošlosti, susrete za treće mjesto dobiva momčad kojoj je nešto "lakše" pao poraz u polufinalu. U ovom slučaju , to bi trebala biti Italija, koja, iako je dobila prvi set, nije imala previše šanse u susretu s Brazilom. Ruku na srce, Talijani su već u grupnoj fazi natjecanja pokazali da nemaju dovoljno kvalitetnu momčad za finale, tako da za njih brončana medalja sasvim sigurno predstavlja uspjeh i nešto za što se vrijedi boriti.

Rusi su, pak, vjerojatno još uvijek mislima u dvoboju sa SAD-om, koji je vrlo lako mogao otići na njihovu stranu. No, koliko god Mihajlov, Tetjuhin i ostali bili uvjereni da u finale nije otišla bolja momčad, ne preostaje im ništa drugo nego zaboraviti taj susret i pokušati Majčici Rusiji donijeti barem broncu. S obzirom na nikad jači olimpijski odbojkaški turnir, i to bi bio vrlo lijep uspjeh za Zbornaju.