Drugo zlato Antonije Balek

To je ujedno i treća hrvatska zlatna medalja na 13. paraolimpijskim igrama. Seriju je otvorio Darko Kralj u bacanju kugle također sa svjetskim rekordom, dok je sjajne trenutke hrvatske atletike upotpunio i 18-godišnji Branimir Budetić u bacanju koplja. Zanimljivo, s čak tri zlatne medalje i jednim srebrom Hrvatska se nalazi na visokom 11. mjestu osvajača medalja u atletici na POI u Pekingu.

"Moja radost nakon drugog zlata i drugog svjetskog rekroda je ogromna. Nije bilo previše vremena za slavlje nakon zlata u koplju. Trebalo se osvijestiti i koncentrirati" kazala je vidno umorna, ali presretna 40-godišnjakinja iz Kaštel Sućurca.

Scenarij Antonijine pobjede bio je jednak kao i na koplju. Već u svom prvom pokušaju je postavila novi svjetski rekord bacivši kuglu 5.69 metara što joj je donijelo 1240 bodova. Za ostale natjecateljice u tom trenutku je priča o borbi za zlato završila. Jedina dvojba je bila tko će uzeti srebro, a tko broncu. Koliko je bila dominantna potvrđuje i to da u finalnoj seriji uopće nije niti bacala. Drugo mjesto je osvojia Njemica Birgit Pohl s 1122 bodova, dok je treća bila Grkinja Maria Stamatoula s 1.109 bodova.

"U svom prvom pokušaju sam željela pokazati konkurenciji što ih čeka. Ključna je bila moja odlučnost da krenem najbolje i da im dokažem da nemaju što tražiti", dodala je bivša taekwondašica iza koje su dvije teške prometne nesreće i tri godine kome nakon kojih je ostala privezana u kolica s dijagnozom tetraplegija. No, izvukla ju je volja za životom i silni rad. Svakoga dana trenira po nekoliko sati i u Pekingu joj se sve vratilo.

"U najtežim trenucima nakon nesreće nisam mogla niti pomišljati da ću jednog dana biti ovdje, s dvije zlatne medalje oko vrata", dodala je.

Koliko je dominirala u Pekingu najbolje se vidi po rezultatima, u koplju je svjetski rekord popravila za 3.40 metara, dok je u kugli bacila metar dalje od svjetskog rekorda.

"To je ogromna stvar u bacačkim disciplinama i zbog toga sam još ponosnija", kazala je Antonia dodavši kako je ovi rezultati neće uspavati.

"Kada se vratim u Hrvatsku ponašat ću se kao da se ništa nije dogodilo, ponovo krećem s treninzima kao da sam na dnu ljestvice. Ovo nije kraj i neću se zadovoljiti ovim dužinama i rezultatima", poručila je dvostruka paraolimpijska pobjednica.

Smiješak nije silazio niti s usta njezina trenera Ivice Jakeljića.

"Brzo smo se navikli na zlatne medalje. Ovoga puta je bilo lakše doći na proglašenje i slušati himnu", kazao je 39-godišnji Stobrečanin, te dodao: "Antonia radi nevjerojatno mnogo, spava svega četiri-pet sati dnevno što je i moj najveći problem. Obično sportaši nakon jutarnjeg treninga vole malo odmarati, no ona ima potrebu za aktivnošću."

Zbog njezinog stupnja invaliditeta sve vježbe i treninzi su prilagođeni kako bi svoje pokrete iskoristila maksimalno. Glavna prednost pred ostalom konkurencijom je njezina odlična tehnika.

"Uz njezinu volju to i najveći razlog zašto je s lakoćom odradila ovo natjecanje", zaključio je Jakeljić.