Ukrajina kroz japanske oči

Kad sam pitao čuvara mogu li se približiti stadionu Valerija Lebanovskyja, na kojem igra ugledni Dynamo Kijev, odgovorio mi je da mu dam pet dolara pa će mi dozvoliti. Tada sam shvatio da je Ukrajina država koja je pripadala SSSR-u. Nijednom stadionu u Ukrajini nisam se mogao približiti zato što su uvijek tamo bili bezdušni i pohlepni čuvari (vojnici i policajci).

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Jedini "normalni" čovjek kod stadiona bio je upravo Lebanovsky, nikad me nije "davio", jer sad je – kip. Sjećam se da je taj legendarni trener i na klupi mirno sjetio kao kip. Možete znati koliko je velik trener bio kad posjetite stadion. Na glavnim vratima stoji njegova slika s grbom Dynama. Tko u Maksimiru može na vrata postaviti svoju sliku? Čak ni Miroslav Ćiro Blažević ili Zdravko Mamić.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

U Kijevu sam posjetio još jedan stadion, onaj Olimpijski na kojem će se igrati finale Eura 2012. Ovaj stadion je sagrađen 1923. godine, a nakon toga se mnogo puta rekonstruirao, ali i mijenjao imena. Do njega možete doći metroom koji ćete platiti tek oko 50 lipa, a najbliža stanica zove se "Respublikanskiy stadion". Sad je u tijeku rekonstrukcija nakon koje bi stadion trebao imati kapacitet od 83.000 sjedala, ali predsjednik Uefe Michel Platini je upozorio Ukrajince da rade presporo. Stadion izgleda katastrofalno, a takav je i radni ritam na tom stadionu. Trenutno se jedan dio stadiona ruši, baš kao i Troitskiy Trade Center kojeg je sagradila tajvanska tvrtka, ali ne do kraja. Sad se mora srušiti zbog sigurnosti stadiona, a grad će morati platiti odštetu od 28 milijuna kuna i vlasniku dati alternativno zemljište. Kažu da će dogradnja stadiona krenuti u prosincu ove godine i biti završena do 2010. godine, ali kad vidim trenutno situaciju teško mi je povjerovati u takvo što.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Nakon Kijeva uputio sam se u Harkiv starim avionom Antonov-24 dan prije utakmice. Ukrajinci imaju velik problem s aerodromom, terminali su im premali i dosta oronuli. Moramo spomenuti i da su Ukrajinci iznimno slabi kod je u pitanju pružanje usluga. Pošto radim kao turistički vodič za Japance u Hrvatskoj, uvijek čujem njihove zamjerke kako su Hrvati spori, ali Ukrajinci se ipak ne mogu mjeriti u tome s Hrvatima. Možda se ipak Japancima tek previše žuri.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Kontrola ulaska u Ukrajini je bila također grozna. Morate čekati najmanje sat ili dva u dugačkom redu. Zbog toga sam odustao od posjete Odesi premda sam imao povratnu kartu i sat vremena za presjedanje iz Kijeva. Aerodrom u Harkivu je kao vojnički tabor.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

U hostelu sam sreo članove navijačke skupine Armada, koji su u Harkiv stigli kombijem nakon dva dana vožnje. Rekli su mu da je cesta u Ukrajini grozna, a njihova autocesta je jedan velik problem koji moraju riješiti prije početka Eura 2012. No, nije to jedini ukrajinski problem. Rekli su mi članovi Armade da su ih policajci zaustavili i iako su vozili propisanom brzinom morali su platiti dva puta po 220 eura. To je novac koji su policajci stavili u svoj džep.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

U Harkiv je ukupno bilo stiglo oko 200 navijača. Na dan utakmice sreo sam se s jednim vatrenim navijačem iz Vinkovaca na trgu s mnogo tenkova s obzirom da je Harkiv poznat kao grad po ratovima između SSSR-a i Njemačke.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

"Bayro" je stigao autobusom s još 40-ak dečki, ali je samo on ušao u ukrajinsko navijačko društvo. On je doista otvoren tip, a pridružio nam se još jedan Hrvat iz Njemačke te smo se ugodno dru ili s Ukrajincima pijući votku, vino, pivo…

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Do tada nisam imao dobar dojam o Ukrajincima jer nisu baš dobrodušni. Veliku prepreku predstavlja to što ih većina ne govori engleski, ali shvatili smo se zahvaljujući obostranoj ljubavi prema nogometu. Zvali su nas braćom, bez obzira što sam ja Japanac, a učili su nas i svoje navijačke poklike, dok smo mi i njih također naučili nekoliko hrvatskih.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Nakon što sam preuzeo svoju kartu za utakmicu, posvjedočio sam nažalost sukobu između ukrajinskih i hrvatskih navijača na Slobodnog trgu gdje se nalazi i Lenjinov kip.

Ulaz u stadion bio je pod strogom kontrolom, svi su bili nervozni. Tada me jedan dečko iz Vinkovaca napao i pljunuo u lice jer sam nosio hrvatski dres. Kakva glupost! Žestoko sam reagirao i počastio ga s meni poznatim psovkama. Umalo smo se i potukli. Takve gluposti uvijek se događaju i u Zagrebu. Vrijeđaju me i zafrkavaju, ali i psuju. Tako je bilo i u Harkivu. Prije nije bilo toliko rasizma u Hrvatskoj i žao mi je što je to sve izrazitije te osjećam sve veći razmak s Hrvatima. Nakon toga nisam uživao previše u utakmici, ali ne samo zbog sukoba s navijačem. Hrvatska je propustila mnogo prilika, ali vjerujem da će se Bilić-boysi ipak plasirati na SP. Nadam se da će se u Južnoafričkoj republici po treći puta susresti "naša" Hrvatska i "moj" Japan.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Dan nakon utakmice krenuo sam prema jugu Ukrajine. Najprije sam stigao do Dnepropetrovska kako bih pogledao lijepi stadion na kojem će se također igrati Euro 2012. Dnipro stadion je dva kilometara udaljen od glavnog kolodvora, a počeli su ga graditi 2004. godine. Stadion je u potpunosti izgrađen, a rok su probili za jednu godinu. Stadion an kojem je zagrebački Dinamo 2003. godine igrao protiv Dnipra u Kupu Uefa je srušen, a ovaj novi je kapaciteta 31.003 sjedala. 14. rujna je svečano otvoren, a ukrajinski predsjednik Viktor Juščenko ostat će ubilježen kao prvi čovjek koji je udario loptu na terenu tog stadiona. Vjerojatno vam je poznate da je tamošnja politika u totalnom kaosu. Politički sukobi uvelike utječu na pripremu stadiona, ali i ostale infrastrukture za Euro.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Dnipropetrovsk također ima problema s prometnom i turističkom infrastrukturom. Hoteli i aerodromi su im iznimno loše, ali do Eura planiraju rekonstruirati 12 hotela i sagraditi čak 24 nova iako nisu turistički grad.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Na red je stigla i posjeta Donetsku, za kojeg nisam očekivao da će biti tako uređen grad. Pitao sam jednog člana BBB-a kakav je Donetsk, no on mi nije znao odgovoriti jer im nisu dozvolili da napuste hotel zbog toga što su grad zauzeli Šahtarovi navijači.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Nisam propustio posjetiti Šahtarov stadion koji će se dičiti s pet zvjezdica. Građevinari rade punom parom kako bi već do proljeća bilo sve gotovo, a vjerujem da je izgradnju dobrim dijelom financirao i Rinat Ahmetov. Razumijem zašto Darijo Srna ne želi napustiti Donetsk, a možete njegove slike vidjeti čak i na zgradama.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Nakon puno doživljaja u Ukrajini vratio sam se u Hrvatsku, ipak mi je ugodnija zemlja zbog bolje infrastrukture i standarda. Dakako da je Japan odličan, ali možda meni je tamošnji život prebrz. Međutim, osobno mislim da će Ukrajinci dostići i preskočiti Hrvatsku u tim segmentima kroz četiri godine ulažući velik novac. Velika je šteta što smo izgubili na izborima za organizaciju Eura 2012. Međutim, imamo lijepo more i povijesne gradove koji privlače turiste. Nisam vidio nijednog japanskog turista u Ukrajini, ali zato njih preko 100 tisuća dolazi u Hrvatsku svake godine.