Bez marke nema eura

Da, da, to je ta super-cool-fancy riječ koja vrišti iz svakog iole priznatog časopisa. Svi žele postati brand, "must have", nova "it" stvar, modni ili neki drugi hit. Agencije, pojedinci, kompanije, velike i male, dizajneri, umjetnici ili proizvođači, svi oni dijele zajednički cilj. Ekipa muku muči na faksu, ne bi li postali "brand manageri" i asistirali onim gore navedenima da postanu priznati, prepoznati, uspješni i sve ostalo što ide uz to. A dva nogometna potrčkala su uz malo gela, teretane, blagoslova majke prirode i dobrog PR agenta postala upravo to!

David Beckham i Cristiano Ronaldo su rijetki među svojom vrstom koji osim neospornih nogometnih vještina posjeduju i nešto poslovnih te su svoje ime osim na poleđini dresova koje nose, potpisali na masu drugih predmeta te time dodali još nekoliko nula na svoje bankovne račune (kao da nemaju već dovoljno!). I budimo iskreni, nema tko im ne zavidi! Zar ne bi svi htjeli da njihovo ime bude prepoznato i cijenjeno u globalnim razmjerima, pogotovo ako ste do toga došli radeći ono što volite? Ja bih!

Beckham je unovčio sve što je mogao, a još nije gotov. Osigurao je egzistenciju cijeloj svojoj dinastiji za sljedećih 55 generacija. Prigovaralo mu se sve i svašta, ime povezivalo uz skandale (tako je to kad oženiš Posh), ali nitko mu ne može osporiti nogometni talent i on, kako bi to Vlatkica rekla, traje. Ronaldo je za njega još mala beba, ali s tendencijom eksponencijalnog rasta. Naizgled miran, pristojan i fino odgojen Portugalac slovi za najtalentiranijeg, najsposobnijeg i naravno najzgodnijeg nogometaša današnjice. U prvoj polovici 20-ih zaradio je više nego što ću ja u idućih 10 života, sve što takne pretvara u zlato, a sada još, kao pravi obiteljski čovjek, ustupa korištenje svog imena ostatku svoje obitelji, kako bi i oni osjetili dijelić histerije koja dolazi samim spominjanjem njegove malenkosti. apA I koga je onda briga što spavaju s manekenkama, moral im je upitan, poznavanje stranih jezika strano, a stručna sprema nepoznata, kad piju Cristal u jednoj od svojih vila, kad mi i s pet diploma još uvijek blejimo u "fejsbuk" s njihovim posterom iznad glave dok stari u susjednoj sobi pili kao da je Nova godina, maštajući i planirajući kako ćemo i mi tako kad narastemo.

Ali dosta zajedljivosti i cinizma, meni svi frendovi znaju kako se zovem, to mi je dovoljno, a novac ionako kvari...tako sam bar čula. Nije debljina novčanika bila jedini motiv za pisanje baš o ovoj dvojici. Naime, David Beckham je jedno od prvih imena koje se spominjalo uz pojam metroseksualaca o kojima sad već svi sve znamo pa su daljnja pojašnjenja nepotrebna. Nakon njih došli su nanoseksualci, retroseksualci, a sad imamo i najnoviju izvedenicu iste tematike...stigoše nam überseksualci po naški "nadseksualci". Jesu li oni likovi iz akcijskih filmova, stripova, ženske mašte ili stvarnost?

Posudila sam definiciju: "Nadseksualce" krase djela, samosvjesni su, poštuju žene, razmišljaju globalno, povjerljivi su, suosjećajni, prirodni, markantni, šarmantni. Više polažu na intelekt nego na fizički izgled i strana im je svaka grubost i tipična muška neurednost. Za najboljeg prijatelja biraju muškarca, a ne ženu te predstavljaju spoj tradicionalnih vrijednosti. Odvažni su i pouzdani prijatelji. Kad ne obriju preko noći izraslu bradu, djeluju skladno i uredno, a dečke u društvu časte cigarama i viskijem. Ne zamaraju se ženskim tračevima i kremama protiv bora.

Ono što mene muči, postoje li zaista te kategorije ili su one nastale kao projekcija osobina koje su žene u određenom trenutku mislile da žele kod muškaraca? Jer, priznajmo, prevrtljive smo i to je činjenica. Uglavnom ni same ne znamo što želimo, a očekujemo od njih da znaju. Je li moguće da smo samo inscenirale i stvorile ove klasifikacije? Najprije jednu pa kad se predomislimo drugu i tako dalje...

Možda je Beckham jednostavno u određenom trenutku objedinio osobine koje su trenutno bile tražene kod muškaraca, našao se na pravom mjestu u pravo vrijeme, mi smo sve to lijepo upakirale, nadjenule ime i još bolje promovirale. Muškarci su naravno, shvativši da to pali, počeli imitirati, a mi smo ih prozvale "metrićima". Postali su upravo ono što smo htjele. I to je trajalo dok nismo promijenile ploču pa je izašlo iz mode i prepustilo mjesto nečem novom.

Jesu li to zapravo uvijek isti muškarci u različitim odijelima? Kakva je to igra i tko se tu komu smije? Možda je sve dio konstantnog "rata spolova", ali vjerojatno ne bi bilo zanimljivo da ga nema. Bilo kako bilo, vjerojatno ćemo i za aktualnu kampanju pronaći zaštitno lice koje će utjeloviti gospodina Savršenog, to možda neće biti Cristiano, nego prije netko poput Georgea, ali u svakom slučaju nadam se da se muškarci neće ni ovaj put oglušiti, već će odvažno uči u još jednu bitku, jer sudeći po onoj gore definiciji čini mi se da smo konačno pogodile prave omjere u receptu za najvažniji obrok u životu. I zato, momci, mijenjajte taj poster na zidu, a cure marš u teretanu, jer David...ups...George bi mogao pokucati svaki čas!