"Ili dom, ili odlazimo"

"Događaju se dosta čudne stvari u zadnje vrijeme, moglo bi se reći još od lipnja, kad nam je bilo obećano da će se krenuti s Domom rukometa, pa u datom trenutku projektanti nisu imali dovoljno napravljenog za izvedbeni projekt. U ovom trenutku je sve isprojektirano, a odluka o izgradnji Rukometnog doma, koji nam je bio jedini cilj da smo uopće ušli u organizaciju Svjetskog prvenstva, svejedno je još u zraku", požalio se Zoran Gobac, glavni menadžer kluba, ističući da je bilo obećano puno toga, različita rješenja da se rukomet u Zagrebu zbrine, no ništa se ne ostvaruje.

"Pratimo kroz medije što se događa, vidljivo je da smo napravili dvorane za neke druge sportove. Za dvoranu u Splitu je evidentno tko će je koristiti, zagrebačka Arena će, što se sporta tiče, očito biti na raspolaganju Ciboni, dok je jedina dvorana koja je bila stvarni interes ovog kluba i HRS-a trenutno u zraku."

Slijedio je ultimatum: "Ukoliko se nešto ne promijeni, odgovorno vam tvrdim, podnijet ću ostavku na dužnosti koje obnašam u klubu i Savezu, to ne govorim samo u svoje ime, nego i u ime izbornika i direktora - o tome ćemo govoriti na Upravnom odboru, ne želimo nikog ucjenjivati. Ovo što se događa nema veze s recesijom, ovim ili onim... Dvorana je objektivno jedini način da se projekt kojeg u klubu imamo može razviti."

"Naš projekt, s produženjem s Kirom Lazarovom, dovođenjem Balića i Tončija Valčića, ne može se razvijati iz Kutije šibica, a ako to netko u državi ili u ovom gradu misli, to mora javno reći - više nas ne mogu zavlačiti, to jednostavno nećemo tolerirati. Mislimo da smo napravili izuzetno puno za ovaj grad i državu, ne možemo se više dovoditi na razinu prosjaka, ići sa svojim privatnim ili prijateljskim vezama, ovo je institucionalno pitanje koje moraju riješiti institucije Grada Zagreba i hrvatske države, reći konačno 'da' ili 'ne', tu više nema velike filozofije", dodao je Gobac.

"Ne želimo nikoga prisiljavati, ne trebaju to graditi, ali onda moraju biti svjesni da su nas prevarili. Više ne možemo tolerirati neizvjesnost, jednostavno tražimo da se dvorana 'zakopa' u sljedećih mjesec dana, po izdavanju građevinske dozvole, u protivnom se moramo iz toga maknuti, ne možemo više lagati ljude oko sebe. Ne radi se samo o prvoj momčadi Zagreba ili hrvatske reprezentacije, tu je i rad s 3.500 djece, projekt koji smo već pokrenuli po školama i investirali vlastita sredstva", nastavio je Gobac, ustvrdivši potom da je formalno već otišao.

"Svoju ulogu već četiri mjeseca faktički obnašam kao volonter, spreman sam kao volonter raditi još 20 godina ako vidim da to ima cilj i opravdanje, međutim, jednostavno ćemo doći u fazu da ćemo tapkati na mjestu, među sedam-osam u Europi. Nećemo moći napraviti taj iskorak, a naš iskorak je proizvodnja igrača, jedino na taj način možemo ostati u europskom vrhu... Jednostavno nemamo gdje proizvoditi igrače."

Direktor Bartol Kaleb također je spreman odstupiti: "Čehovski medvedi, Celje, Veszprem, Steaua Bukurešt su 50 godina ispred nas po objektima, da ne ispadne da se tu radi samo o njemačkim, francuskim i španjolskim klubovima. Što se tiče financijskih sredstava, imaju ih najmanje 50 % više od našeg kluba, a mi se hvatamo ukoštac s vrhom Europe. Tako neće ići... Bez ikakvih pompi, moja ostavka bit će časna, 11 godina sam ovdje, volio bih još toliko biti ovdje, da mladi koji će doći iza nas imaju gdje raditi, da struka ima gdje raditi, da se razviju novi Štrleci, Zrnići, Špremovi, novi Lazarovi, no ovako se neće moći razvijati."

"Građani vjerojatno nisu s tim upoznati, cilj Hrvatskog rukometnog saveza bio je, otkako smo postali samostalni, da dobijemo svoj dom, krov nad glavom. Ta ideja rodila se nakon Atlante, a kad smo 2003. osvojili SP u Portugalu odmah nam se pred 100.000 ljudi obećavalo da ćemo dobiti svoj dom", rekao je, pak, izbornik Lino Červar, dodajući da su nakon toga stizala samo obećanja: "Kada smo nakon OI osjetili da ćemo biti prevareni, kandidirali smo se za domaćinstvo SP-a da bismo dobili tu dvoranu, a ne sve ove ostale, ali - i tu su nas prevarili. Rekli smo da smo spremni reducirati nešto u toj našoj dvorani ako je kriza, i mi živimo sa svojim građanima, isto osjećamo da je teško i da se ne možemo razbacivati, međutim, i na to su se pravili ludi."

"Na kraju, mogu samo reći da držim da je održavanje SP-a u Hrvatskoj, a da nemamo Rukometni dom, za mene veliki promašaj, projekt koji je propao. Uvukao se defetizam u ljubitelje rukometa i sve one silne tisuće volontera koji trebaju raditi na SP-u, veliki sam skeptik kako će sve to dalje izgledati, ako se ljudi povuku iz svih ovih naših struktura, tko će uopće organizirati SP?"

Stvarno, kako će sve to dalje izgledati? Dvorane u kojima će se igrati SP su praktički već tu, pred otvaranjem, no sada prijeti da Savez najveću rukometnu smotru ikad u Hrvatskoj dočeka obezglavljen.