Ako laže koza...

Rijeka je još jednom neugodno iznenadila svoje pristalice, u utakmici koju su morali dobiti. Dojam je da klub previše luta u mnoštvu detalja, od odabira trenera i igrača, do taktičkih postavki na terenu. A ponajviše izgleda da se gubi u definiranju kakav klub želi biti. Rijeka bi uvijek trebala pucati na vrh HNL-a, no s ovako kratkoročnim planovima tamo se nikad neće duže zadržati.

Kod Intera se trener napokon uhvatio posla i rezultati se vide. Milivoj Bračun je više vremena i energije posvećivao zbrajanju sudačkih previda nego ispravljanju pogrešaka svojih igrača, pa je Borimir Perković osvježenje i za javnost, ali vjerojatno i za svlačionicu "žutih". Barem zasad.

Šibenik i dalje živi u pravoj euforiji. "Poker" u mreži Vinkovčana, pri čemu je još i jedanaesterac promašen, još je jednom pokazao da dobar rad i povjerenje u svoj trenerski odabir, donosi rezultate. Ivica Kalinić nastavio je pravcem kojim je krenuo Ivan Pudar prije tri godine, a Šibenik danas ima i svog prvog seniorskog reprezentativca - Ermina Zeca.

S druge strane, Cibalia tone. Šest zadnjih utakmica - šest poraza, bez postignutog pogotka. A u nedjelju dolazi - Dinamo. Gdje je nestala Cibalia s početka prvenstva?

40-ak kilometara sjevernije - opet idila. Tomislav Steinbruckner pronašao je boje za uljepšati osječko sivilo i u Gradsko vrt je opet lijepo doći. Četiri pobjede u nizu - opet je to mlada momčad puna talenta i perspektive. Samo da se opet "viša politika" ne umiješa u klupsku idilu i vrati stvari na početak.

Zadrani su izgubili nakon četiri pozitivna rezultata, ali nemaju razloga za nezadovoljstvo. Dolaskom Ivice Datkovića trgnuli su se s mulja dna ljestvice i opet im je opstanak na dohvat ruke. Iako Cibalia ima još 5 bodova "zalihe", Zadrani trenutno bolje izgledaju i imaju prigodu iskoristiti veliku krizu u koju je zapala vinkovačka momčad.

Okršaj Slavena i Varteksa polako, ali sigurno zaista postaje pravi lokalni derbi u kojemu su u svakom trenutku moguća sva tri rezultata. Neuništivi Miljenko Mumlek pokazao je mnogim "mladim zvijezdama" HNL-a kako se u 36. godini može odsprintati gotovo pola terena u 4. minuti sudačke nadoknade i pogotkom riješiti utakmicu protiv favorita.

S druge strane, Ljupko Petrović je svoja dva "veterana" Agića i Polovanca doslovce potjerao s maksimirskog travnjaka u 36. minuti. Dinamo je sav svoj bijes zbog potopa u Londonu iskalio na Croatiji, riješivši sve u desetak minuta prvog poluvremena.

Hajduku je trebalo još manje, tek tri minute da utrpa Zagrebu tri komada i završi priču. Navijači su s Poljuda već u 30. minuti mogli krenuti kućama, jer je bilo lako predvidjeti da će se drugo poluvrijeme igrati samo da se dočeka kraj.

Kad u zadnja dva paragrafa pribrojimo način na koji je Dinamo doživio prošlotjednu katastrofu na White Heart Laneu, kako se još jednom ne naježiti zbog onga što nas čeka naredne sezone? Liga 16 donijet će još manje potrebe da se naši "europski aduti" privikavaju na teških 90 minuta i teške prvenstvene ispite, jer će im biti dovoljno nekoliko minuta truda da ubilježe potrebne bodove.

Svi ozbiljniji europski ispiti naših klubova dokazali su da se ni naši najjači klubovi ne mogu 90 minuta nositi s ritmom kvalitetnijih europskih protivnika. I umjesto da tražimo način kako zgusnuti kvalitetu i natjerati naše klubove da se bore za svaki bod i svaki komadić terena u svakom kolu, mi ćemo im priuštiti dodatno razrjeđenje kvalitete, podariti još četiri "laka zalogaja" i onda se opet čuditi "kako to naši igrači ne mogu trčati 90 minuta kao igrači Tottenhama ili Deportiva?"

Liga 10 ili Liga 16? Kvaliteta ili "širenje baze"? Utakmice pred puni(ji)m stadionima i reflektorima ili na livadama kraj pašnjaka? Ako laže koza, ne laže rog...