arhiva

Imaš "fejs"?

Željka Malinova • srijeda, 26.11.2008.
Imaš "fejs"?

I našu šutirajuću damu uhvatila je Facebook kriza...

Ja sam tv-freak, tj. bila sam do prije par mjeseci. Znači kad kažem freak, mislim totalni-opsjednuti-nemam kontrole-manijak koji zna sve žive emisije, serije, filmove na našim prekrasnim javnim i privatnim televizijama (sva sreća da nemam satelitsku). Pratila sam sve, od meksičkih sapunica, preko 185. puta reprizirane Dadilje, šestorazrednih Steven Seagal filmova na RTL-u pa sve do propagandnog programa na Novoj koji traje toliko dugo da do trenutka kad ti ponovno puste program, zaboraviš što si gledao!!!

Bila je to moja ovisnost godinama i onda se nešto promijenilo. Stigao je Facebook! Sve ostalo palo je u drugi plan, dok je Fb polako, ali sigurno ulazio u naše domove, sobe, urede. I ja sam kao i mnogi zamijenila staru ovisnost, novom. Neobjašnjivo kako je u tako kratkom vremenu poprimio tako ogromne razmjere!

Zapravo je to razlog što ovaj tjedan ne mogu napisati ni slovo o sportu. Istina je (i da, sramim se) da pojma nemam što se događa. Ne znam kad sam zadnji put koncentrirano pogledala vijesti, niti bilo što drugo kad smo kod toga. Televizor je upaljen, ali informacije ne mogu proći Facebook barijeru. Zato se nadam da će ovaj tekstić najprije pomoći meni, a onda ću ja vama.

Započeo je skromno, zamišljen kao mjesto na kojem bi se američki studenti mogli povezati i upoznati, a postao je globalna mreža, koja se iz dana u dan širi i ne vidi joj se kraj. Postao je ključanica kroz koju virimo u privatne živote svojih prijatelja, poznanika, a ponekad i potpunih stranaca. Raj za voajere, asocijalne, povučene i mnoge druge koji su na njemu našli način da stvore kakav takav društveni život. Što je u jednu ruku pozitivno, ali isto tako i svi ostali koji nemaju komunikacijskih i društvenih problema također postaju ovisnici, a time, bar se meni tako čini, stvaraju suprotan učinak, tj. udaljuju se od ljudi i otuđuju povlačeći se u svoje oaze, sigurne i tople domove, pred ekrane računala i laptopa koji ionako zrače i nisu dobri za vid!

Sve se odvija na Facebooku, baš sve. Konverzacija, tračanje, razmjena i komentiranje slika, oglašavanje, pozivanje na tulume, organiziranje prosvjeda, obljetnica mature. Možeš vidjeti tko što radi u kojem trenutku, gdje je sad, gdje je bio prošli vikend, s kim je bio, što je obukao, s kim je u vezi, tko su mu prijatelji, s kim se dopisuje i još zilijun drugih podataka. Koliko god to ponekad zvučalo super i nosi puno dobrih stvari, olakšava nam komunikaciju, razmjenu fotki i slične gluposti, s druge strane, omogućavamo skoro bilo bilo kome (jer budimo realni, nemoguće da nam je baš svih 300 ljudi s friends liste blisko i u pravom životu) da nas prati, da ga se obavještava o našim kretanjima, vezama, izlascima i masu drugih stvari koje bi ipak trebale ostati privatne!

Privatnost, kao takva, u potpunosti je izgubila kredibilitet pojavom Facebooka. I prije se puno govorilo o opasnostima interneta, krađama identiteta i sličnih pojava, ali sada je to poprimilo sasvim novu dimenziju. Bilo tko može otvoriti profil pod bilo čijim imenom! Pa tako na fejsu imamo političare, nogometaše, celebrityje, novinare itd. A najsmješnije je što većina tih ljudi zaista ima svoj profil, ali opet pod tuđim imenima, da ih nitko ne nađe. Zar nije to sve malo naopako?!

A da ni ne spominjem, koliko je cijela ta histerija utjecala na društveni život i osobnu interakciju ljudi. Sad više nema potrebe da te dečko vani pita za broj, samo te potraži na fejsu i to je to. Vječni strah od odbijanja je ovako sveden na minimum, što je ok, ali opet je oduzelo kompletan šarm prvog kontakta, upoznavanja, zbunjenosti. Svatko je cool, duhovit i pametan kad chata, ali je li uistinu takav, to možeš znati samo u četiri oka, a ne u 2 ekrana! Koliko god to bilo olakšavajuće za neke ljude i situacije opet je potpuno neosobno i hladno, jer ne vidiš nečije reakcije, ne možeš čitati između redaka, nema govora tijela, pogleda koji otkrivaju više od riječi, samo slova na ekranu, pokoji smajlić, dvotočka ili uskličnik koji ne mogu zamijeniti ljudski glas, osmijeh ili simpatično mucanje.

Još je ok ako tamo sve započne, ali sad se događa da se i veze objavljuju pa tako, umjesto da te frajer pita hoćeš mu biti cura, on ti pošalje relationship status request i par sekundi poslije tvojih 300 i njegovih 300 "frendova" biva obaviješteno o tome. Naravno, isto se događa kad prekinete. Zapravo, kad dođeš na kavu s nekim, nemaš o čemu pričati jer sve već znaš! A ako slučajno izražavaš neki revolt prema cijelom konceptu i nisi na fejsu, onda ne postojiš!

No, dobro, možda sam se sad malo zanijela (posljedica godina i godina meksičkih sapunica), ali svejedno mislim da bi svi skupa trebali na neku Fb rehabilitaciju, jer smo zaista pretjerali, uključujući i mene koja ovo pišem u bijednom pokušaju da ću nekoga preobratiti ili barem sama slijediti svoj savjet! Ljudi ne uče, zabušavaju na poslu, sportaši kasne na treninge, klinci u školu. Ponižavajuća činjenica: i dok ovo pišem logirana sam na fejs! Ajme!

Mislim, nije sve tako crno, ima tu i prilično cool stvari koje su nam postale dostupne; ljudi koje nismo vidjeli godinama, jer smo izgubili broj, ukrali nam mobitel ili nešto treće, sada su udaljeni samo jedan klik miša, možemo organizirati šta god želimo i obavještavati ljude o tome besplatno, možemo oglašavati vlastiti biznis ili možda upoznati ljubav svog život (manje vjerojatno, al' ajde). Široka je lepeza mogućnosti, ako se znamo kontrolirati.

Moja jedina poruka je, ljudi nemojte dozvoliti da izblijedi naš balkanski šarm, sjednite na špicu i pijte kavu s prijateljima tri sata umjesto da buljite u laptop u 3 ujutro, ipak je to nešto posebno.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Povezani tagovi

arhivaI dame šutiraju
  • Najnovije
  • Najčitanije

Pročitaj više

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!