Jako malo nade

Misija nemoguće, tako bi se otprilike mogla zvati naša šansa za ulazak u polufinale. Opet, nemamo preteške protivnice, barem to nisu one prve Bjeloruskinje, premda su u dosadašnjem tijeku Europskog prvenstva ostvarile impresivan remi sa Šveđankama, kao i visokih +10 protiv Austrije, pa prenose jedan bod.

To je iznad svih snova koje su se Bjeloruskinje drznule sanjati, cilj koji je postavljen pred izbornika Konstantina Čarovarova i djevojke bio je proći u glavnu rundu i tako nadmašiti sve dosadašnje uspjehe bjeloruskog ženskog rukometa na europskoj sceni. Tako zadovoljne Bjeloruskinje će igrati bez pritiska, a svaki bod kojeg osvoje značit će im mnogo za daljnji plasman.

U ostatku naše nove grupe 2, najbolje stoje Njemice, koje su prenijele četiri boda, Ruskinje imaju tri (s njima se susrećemo u srijedu 10. prosinca), po dva boda u "špajzi" imaju Makedonke i Šveđanke (s kojima igramo 11. prosinca, četvrtak).

Za to vrijeme djevojke Zdravka Zovka jedine su koje u drugi dio natjecanja kreću bez bodova. Premda je pred početak natjecanja izbornik rekao da bi plasman među osam u potpunosti zadovoljio njegova očekivanja, teško se oteti dojmu da smo mogli više.

I sam je Zovko nakon sraza protiv Njemačke rekao: "Mislio sam da djevojke imaju ipak više iskustva. To im je četvrto veliko natjecanje u nizu. Pokazalo se da nemamo vođu na parketu." Uistinu, na žalost, nemamo. Pitanje je bismo li bile prave da su u Makedoniji Palčić te Pasičnik, žene jakih karaktera koje najbolje priče pričaju upravo na parketu, nećemo ni saznati jer su te dvije dame objesile svoje reprezentativne dresove na klin.

Nada ipak, koliko god mala bila, ipak postoji. Teško, odnosno nemoguće, ćemo dohvatiti jedno od prva dva mjesta u grupi, no dobrim bismo igrama mogli ipak popraviti što se da, pa krenuti u razigravanje za jedno od nižih plasmana.