Starimo čekajući mladost

Ukoliko bi smo željeli analizirati učinak osječkih nogometaša u protekloj polusezoni, najbolje se vratiti u proljeće ove godine i kraj sezone 2007/08. Naime, tada je osječki sastav, nakon također prethodno dosta promjenjive jeseni, odličnim igrama posve iznenađujuće došao u priliku da se bori za nastup u Kupu Uefe. Unatoč pobjedi u posljednjem kolu u Zaprešiću i jednakom broju bodova kao Slaven Belupo, Osijek je zahvaljujući lošijem međusobnom omjeru sa sastavom iz Koprivnice ostao bez nastupa u Kupu Uefa.

Upravo sjajan niz Osijeka u završnici prošle sezone donio je val optimizma i zavarao mnoge uoči početka nove sezone. Naime, iako nitko iz uprave kluba nije želio stvarati imperativ, u Gradskom vrtu vladalo je prešutno uvjerenje kako Osijek ove sezone može napraviti korak više i izboriti nastup u Europi. U međuvremenu, Osijek je napustio jedan od iskusnijih igrača Milan Pavličić, dok je u suprotnom smjeru stigao tek Brazilac Andre Luiz, koji teško da se može nazvati pravim pojačanjem. Osim toga, ono što je puno važnije, Osijek je u novu sezonu svjesno ušao s dodatno pomlađenom momčadi.

Neki novi klinci...

Upravo je orijentacija na vlastite snage i davanje prigode sve od reda osječkoj djeci - Miletu Škoriću (17 godina), Dini Gavriću (19), Vedranu Jugoviću (19), Josipu Kneževiću (20), Ivanu Miličeviću (20), i već etabliranim Domagoju Vidi (19), Vedranu Nikšiću (21) i Jurici Pranjiću (21) najveća je ostavština nerijetko osporavanog Ilije Lončarevića, posao zbog kojeg se svi u Gradskom vrtu trebaju duboko zahvaliti ovom iskusnom stručnjaku.

Potvrdu da će s tom osječkom mladosti trebati još puno strpljenja nije trebalo dugo čekati. Iako su bijelo-plavi sjajno krenuli u prvenstvo (op.a. 10 bodova u četiri kola), već je gostovanje u trećem kolu kod Zadra i činjenica da Osječanima ni igrač više te vodstvo od 2:0 pola sata prije kraja susreta nisu bili dovoljni da Šubićevac (op.a. Zadar je zbog radova u Stanovima bio domaćin u Šibeniku) napuste s tri boda, naznačila da će ovo biti jesen s dosta uspona i padova.

Veliki pad u osječkoj igri i rezultatima počeo je petim kolom i gostovanjem u Kranjčevićevoj. Iako su i u tom susretu Osječani do 70. minute imali vodstvo 1:0 i kontrolirali susret, Zagreb su napustili praznih ruku, nakon čega su uslijedili porazi od Hajduka i Slaven Belupa. Kada je u osmom kolu na Kantridi osvojen bod i napokon prekinuta serija od tri uzastopna poraza, svi su bili uvjereni kako slijedi novi pozitivni niz, tim više što je bijelo-plave očekivalo gostovanje u Kupu, kod trećeligaša Zagore.

Zagora donijela promjene

Upravo će gostovanje u Unešiću i sad već opjevani poraz od Zagore (op.a. 2:1) biti događaj koji će promijeniti tijek sezone. Nakon ispadanja iz Kupa, vodstvo kluba najavilo je novčano kažnjavanje svih u klubu (uključujući i stručni stožer na čelu s Lončarevićem), preko čega iskusni trener nije mogao prijeći te je nakon dvije godine došlo do sporazumnog raskida suradnje između Osijeka i Lončarevića.

Kako to kod nas obično biva, više u nedostatku nekih "zvučnijih" imena, a manje kao plod vizije, uprava kluba odlučila se za domaće rješenje, pa je po prvi put prigodu na klupi Osijeka dobio Lončarevićev pomoćnik, nekadašnji igrač i kapetan Osijeka Tomislav Steinbrückner. Mladom se stručnjaku mora odati priznanje za hrabrost, budući da je u tom trenutku Osijekova svlačionica bila sve samo ne ugodno mjesto za rad.

Naime, kako jedna nevolje nikad ne dolazi sama, tako je i nakon ispadanja od Zagore Osijekom vrlo brzo procurila priča kako su navodno neki od igrača Osijeka u Vodicama viđeni kako uplaćuju listiće na pobjedu Zagore, što je rezultiralo upadom nezadovoljne Kohorte na prvi trening pod vodstvom Steinbrücknera.

Da smjena trenera nije uvijek pozitivni šok, pokazao je susret protiv Šibenika u Gradskom vrtu, gdje su Osječani uvjerljivo poraženi, nakon čega je uslijedio i poraz u Maksimiru, pa su Osječani tako u nešto manje od dva mjeseca upisali pet poraza u šest prvenstvenih susreta uz ispadanje od trećeligaša u Kupu.

Srećom po Osijek, nakon gostovanja u Maksimiru uslijedila je dvotjedna reprezentativna stanka. Uz sve probleme koji su zadesili mladog trenera dogodio se i medijski istup Marina Skendera i Valentina Babića, u kojem su optužili čelništvo kluba za neambicioznost, nakon čega je uslijedila suspenzija osječkog vratara, kojem su podršku pružili stariji igrači. Ni to nije pokolobalo mladog osječkog trenera da u kratkom vremenskom razdoblju uspije u momčad unijeti neke svoje zamisli.

Tako je na klupu preselio kod Lončarevića nedodirljivi Karlo Primorac, umjesto kojeg je u početni sastav ušao potpuno zapostavljeni Josip Barišić, dok je ulogu glavnog osječkog kreatora od, ove jeseni blijedog, Aleksandra Šolića preuzeo dugo najavljivani Josip Knežević. Promjene su zadesile i osječki zadnji red, pa je umjesto iskusnog Tomislava Viševića prigodu na lijevom boku dobio Brazilac Andre Luiz, dok je Slobodan Stranatić svoje mjesto prepustio dotad zaboravljenom Jurici Pranjiću.

Ove nemale promjene očito su legle Osječanima, budući da je nakon teško izborene pobjede nad Interom u Gradskom vrtu, uslijedila ponajbolja igra Osijeka ove jeseni i pobjeda nad sesvetskom Croatijom. Sljedeće kolo donijelo je gostovanje u Vinkovcima i prvi pravi ispit za Steinbrücknerov Osijek. Iako u Vinkovcima nisu slavili još od 1999., Osječani su ovaj put protutnjali kroz grad na Bosutu, da bi do četvrte pobjede u nizu Osijek stigao još jednom uvjerljivom pobjedom, ovaj put protiv Zadra u Gradskom vrtu.

Nakon što su se ispadanjem od trećeligaša u Kupu na negativan način upisali u klupsku povijest, nogometaši Osijeka u Varaždinu su propustili prigodu da dođu do pete prvenstvene pobjede u nizu i tako se iskupe za debakl u Unešiću. No, magla u koju su Osječani utonili u Varaždinu kao da je simbolično naznačila nov početak nevolja za Osijek. Uslijedio je poraz od Zagreba, u kojem je Osječanima sreća uistinu okrenula leđa, pa uvjerljiv poraz na Poljudu, da bi na oproštaju od polusezone Osječani protiv Slaven Belupa odigrali mršavih 0:0.

Kako dalje?

Nakon svega što se događalo u ovih nešto više od četiri mjeseca teško je reći mogu li u Gradskom vrtu biti zadovoljni ostvarenim učinkom. Šest pobjeda, pet remija i sedam poraza i tek osmo mjesto na ljestvici zasigurno ne mogu biti razlog za zadovoljstvo, no ako se zna da trećeplasirani Šibenik bježi Osijeku dostižnih pet bodova onda trenutna situacija i ne izgleda tako loše.

Ono što je sigurno je da ova momčad ima puno više potencijala nego što trenutni poredak na ljestvici govori. Za nekolicinu igrača iz početne postave jesen je donijela prve prave prvoligaške utakmice, a samim time proljeće bi za mlade igrače trebalo značiti nešto više iskustva i bolja izdanja. Ono što je više nego evidentna potreba je iskusni vezni igrač, koji bi svojim znanjem i iskustvom pomogao osječkim klincima da brže stasaju. No, realno gledano, tržište HNL-a oskudijeva takvim igračima, a u osječkom prvoligašu novca za odlazak po skupocjena pojačanja u inozemstvo nema, tako da ćemo po svemu sudeći i na proljeće gledati sličan film poput jesenskog. Priča o osječkoj mladosti lijepu zvuči, no i strpljenje navijača lagano se bliži kraju, trebali bi toga biti svjesni u Gradskom vrtu.