Povratak na početak

Uvod u prvoligaški život za Croatiju iz Sesveta nije bio jednostavan. Klub je nakon uspješne drugoligaške epizode napustio Zlatko Kranjčar, a njegovo je mjesto zauzeo Ljupko Petrović. Domaćinstva su se morala organizirati u Velikoj jer ŠRC Sesvete ne zadovoljava potrebne kriterije, a tek je u šestom kolu unajmljen bliži stadion u Kranjčevićevoj ulici. "Klub bez domaćeg terena je hendikepiran. Da nije bilo stalnog seljenja, umjesto 19 bodova osvojili bismo bar 28", izjavio je Petrović po završetku polusezone.

Ipak, kada se sve zbroji i oduzme, jedino je mjerilo rezultat, a prvi su koraci bili - stabilni. Nesretno izgubljena dva boda protiv Osijeka, slavlje u Šibeniku, te očekivani poraz protiv Dinama utažili su sve apetite, a prve je oblake navukao tek kolovoški niz bez pobjede.

Međutim, ono što je usprkos slabijem plasmanu obećavalo mirnu plovidbu domaćim nogometnim vodama bila je sinteza iskustva i poleta na terenu. Igru su nosili veterani poput Kristijana Polovaneca, Jasmina Agića, Vladimira Petrovića i Marija Čižmeka, te svepristuni Aljoša Vojnović, a uspješno su ih pratili brojni mladići koji su tek zakoračili u ozbiljne nogometne vode.

Vrhunac jeseni uslijedio je u rujnu i početkom listopada, kada su pred naletom Sesvećana pali Zadar, Varteks i splitski Hajduk. Dobre su igre u tom razdoblju, dakle, okrunjene adekvatnim rezultatima, rad Ljupka Petrovića bio je na cijeni i činilo se kako malo što može pokvariti harmoniju u svlačionici ili izvan nje.

No, u skladu sa starom dubrovačkom poslovicom stvari su se okrenule vrlo brzo. Uvjerljivi porazi u Koprivnici i Osijeku narušili su samopouzdanje ekipe, bezokusni remi protiv Šibenika na trećem domaćem stadionu, onome u Maksimiru, nije ispunio ulogu nove prekretnice, a kap koja je prelila čašu strpljenja predsjednika Zvonimira Zubaka bila je šestica u sesvetskoj mreži na ogledu protiv Dinama.

U još uvijek teško objašnjivom potezu iz prve su momčadi potjerani braća Petrović, Agić i Polovanec, trenerska klupa naglo se zaklimala i u tom je trenutku postalo jasno kako će do zimske stanke najvažnije biti sanirati štetu i svesti daljnje gubitke bodova na najmanju moguću razinu. Upravo se zbog takve atmosfere u klubu nakon posljednjeg sučevog zvižduka oprostio Ljupko Petrović.

Međutim, nova pobjeda nad Zadrom u zadnjem kolu omogućila je igračima i simpatizerima nešto mirniju zimu. Pogled na tablicu nije tako strašan koliko se činilo da bi mogao biti, a faze vrlo dobre igre ostavljaju nadu u kvalitetno proljeće. Uprava kluba, s druge strane, ima praktički iste brige kao i na ljeto - osnažiti igrački kadar i pronaći trenera koji će ponovno povezati popucale spone.

S obzirom da Croatia nije nastupila u ovogodišnjem izdanju Hrvatskog kupa, mladi su igrači morali iskoristiti sve pružene prilike u prvenstvu, a neki su ih objeručke prihvatili. U obrani su svoja mjesta zacementirali 24-godišnji Krunoslav Čičak i godinu dana mlađi Antonio Mamić, kojeg je u posljednjih par kola zaustavila tek ozljeda. Sve više minuta dobiva i 22-godišnji Saša Mus, a u obrambenim se zadacima - koje ponekad obavlja iz veznog reda - nameće se i tek odnedavno punoljetni Matija Katanec.

U prednjoj su se liniji redovito isticali 22-godišnji Goran Juroš i 24-godišnji Goran Jurakić, koji povremeno pokazuju odlike modernih ofenzivnih veznih igrača, odnosno krilnih napadača, dok je 20-godišnji Martin Šaban još uvijek podložan oscilacijama u svojoj igri, no vidljivo je da i u njemu ima materijala za kvalitetnog nogometaša.

Nađu li se prikladne zamjene za otpuštenu četvorku, koje će svojim primjerom povesti i kada bude zapinjalo te predstavljati dobar primjer, kao što sada čini Renato Pilipović, uz dosta prolivenog znoja ovi će mladići do kraja prvenstva sigurno imati priliku pokazati sve svoje mogućnosti, a time si osigurati i još jednu sezonu među najboljim klubovima u Hrvatskoj.