Dobri Osijek dobar Hrvatima

Od svih "pobunjenih" gradova, prvi je popustio Osijek, prihvatio troškovnik Hrvatskog rukometnog saveza i zauzvrat dobio domaćinstvo druge prijateljske utakmice Hrvata i Rusa. Treba reći da Osječani nisu omanuli, već su u svom Gradskom vrtu napravili lijepu atmosferu, uz pjevanje i navijanje, i dokazali da Hrvati nisu kazališna publika.

Susret započinje potpuno drukčije no jučerašnji u Zagrebu, jer pogotkom Rastvorceva, pa zatim i Igropula Rusi odlaze u prednost. Hrvatska par minuta drži zaostatak od –1, a Tonči Valčić nas konačno vodi u prednost 4:3.

Kao i u Zagrebu dan prije utakmica je obilježena mnoštvom sedmeraca, koje uspješnije realiziraju Rusi. Kod nas Čupić promašuje jedan u prvom dijelu, pa tu obavezu od njega preuzima Horvat, koji je do isteka prvih 30 minuta s linije sedam metara precizan.

No, odlični su naši sa skoro svih pozicija, pogađaju redom Hrvatin, Kopljar i Duvnjak, dok je Pešić odličan na golu, pa do 30. minute imamo 17:10. Visoka je i realizacija napada naše momčadi, oko 60 posto, dok su Rusi na svega 38 posto.

U drugi dio krećemo pogotkom Vorija, koji postavlja 18:10, no tada Hrvati, danas u crvenom dresu, doživljavaju svojih toliko često viđenih desetak "žutih" minuta. Slabost u koncentraciji vidljiva je i u obrani i u napadu, a što ne uspijeva našima, Rusi pogađaju bez većih problema.

U 51. minuti je već 25:22, Rusi su se približili opasno blizu. Lino Červar na parket vraća početnu postavu, nakon što je tijekom susreta davao prilike skoro svim igračima. Tek nešto malo bolje ti igrači završavaju susret, o čemu govori i nemogućnost realizacije sa sedam metara (Duvnjak i Čupić). Svakako je za to zaslužan i odlični Grams na ruskim vratima, kojeg su naši ne baš izazovnim šutevima lijepo razbranili.

No, pobjeda nam ostaje s pogotkom viška, a igra koju smo vidjeli svakako nije prikaz one koju ćemo pokazati na Svjetskom prvenstvu, jer nam prave pripreme, s igračima iz inozemstva, započinju tek 2. siječnja.