Što će nam donijeti nova?

Može li Marin Čilić napraviti novi korak u odnosu na prošlu sezonu, koju je završio kao hrvatski broj jedan? Hoće li Ivo Karlović ponovno doći do renkinga karijere? Je li stiglo vrijeme za godinu u kojoj Mario Ančić neće imati problema sa zdravljem i ponovno napadati Top 10, hoće li Ivan Ljubičić napraviti više nego lani?

Hrvatski kvartet među prvih 50 na ulaznoj ATP ljestvici ponovno će biti u prvom planu, no tu je i Roko Karanušić nakon najkonstantnije sezone u karijeri, reprezentativna godina u Svjetskoj skupini Davis Cupa, nada da će i tenisačice pokazati više nego 2008...

Za punu afirmaciju

"Nije mala stvar biti ispred takve ekipe" - tim se riječima Marin Čilić osvrnuo na sezonu u kojoj je ugrabio titulu prvog hrvatskog reketa, završivši na 23. mjestu Entry ljestvice. S još tri sunarodnjaka među prvih 50 na svijetu, biti prvi među njima zbilja nije malo, a s napunjenih 20 tek potkraj rujna, još je puno prostora i vremena i za veće stvari.

Sezona za nama Marinu je donijela prvi ATP naslov, u kolovozu u New Havenu, prvo Masters Series četvrtfinale, nešto ranije u Torontu, prvi puta drugi tjedan na Grand Slam turniru (Australian Open, Wimbledon)... Nije to bilo sve, naravno, no već ovo nabrojano dovoljno je za ocrtavanje najuspješnije sezone u Čilićevoj kratkoj seniorskoj karijeri.

Teško da ima izbora najperspektivnijih svjetskih igrača u kojem i sadašnji prvi hrvatski reket neće naći svoje mjesto, a 2009. će donijeti šansu za novi korak naprijed. Marinu zasad najviše nedostaje konstanta, uz odlične mečeve lani je bilo i onih u kojima nije pokazao sve što zna, a ukoliko takvih bude manje, stići će ulazak u Top 20 i napad na prvu desetoricu.

Za bolje Grand Slam rezultate

Ivo Karlović, najstariji (30 u veljači) i najviši (208 cm) od četiri glavna hrvatska aduta na Touru, pamtit će proteklu godinu po ulozi hrvatskog broja jedan koju je držao do završnice sezone, velikoj pobjedi nad Rogerom Federerom na putu do Masters Series polufinala u Cincinnatiju, četvrtom ATP naslovu u karijeri, u Nottinghamu - i povratku u Davis Cup reprezentaciju, kojoj je prošlih godina nedostajao. U rujnu je bio glavni junak zadarske pobjede nad Brazilcima u povratku u Svjetsku skupinu, a nakon toga najavio je da će s reprezentacijom biti i ove sezone.

Karlo je u godini za nama ostvario i renking karijere, sredinom kolovoza bio je 14. na svijetu, a u novu će sezonu krenuti s 26. mjesta ulazne ljestvice. Povratak među prvih 20 ili dodatni korak naprijed, do Top 10, ići će lakše ako će biti boljih rezultata na Grand Slam turnirima, koji su u 2008. donijeli dva proboja u treće kolo (Australian i US Open) i dva poraza na startu, u Roland Garrosu i Wimbledonu. Četiri najveća mogla su proći i bolje, sve ostalo ne bi bilo loše ponoviti u mjesecima koji slijede.

Jedino zdravlje

Što drugo poželjeti Mariju Ančiću nego da ostane zdrav? Mononukleoza, ozljede, viroze - u pauzama problema sa zdravljem Mario nije izgledao loše na terenu, no tih je poteškoća u prošle dvije godine bilo toliko puno da nije imao ni priliku pokazivati kakav je na terenu. Uvod u novu sezonu izgleda obećavajuće, pripreme s bratom Ivom, koji mu je novi-stari trener nakon rastanka s Fredrikom Rosengrenom, nisu donijele nikakvu lošu vijest.

Zdravlje prije svega, sve ostalo će doći - Ančić je već bio među prvih deset na svijetu, zna kakav je osjećaj doći daleko na Grand Slam turniru, iskustva ne nedostaje, a s obzirom na pauze koje su za njim, sigurno je dovoljno gladan da se vrati na pozicije koje je nekad držao.

Za više nego lani

Ivan Ljubičić u novu sezonu ulazi kao četvrti hrvatski reket, 44. na svijetu, daleko od mjesta na kojem je bio u puno bolje prethodne dvije sezone, najuspješnije u karijeri. Bez ATP naslova, jedno finale (PBZ Zagreb Indoors), polufinala Dohe i Pörtschacha, vrijedna pobjeda nad Nikolajem Davidenkom na putu do osmine finala Roland Garrosa - Ljubo je navikao na više od pobrojanih rezultata, njegovih najboljih u 2008., a lošu sliku upotpunila je ozljeda leđa u Umagu, pa ozljeda mišića noge zbog koje je u ljeto pauzirao više od dva mjeseca, propustivši OI u Pekingu i US Open.

Rezultati nisu bili dobri, no dobra vijest je da Ivan ne planira baciti koplje u trnje. Iako ima obveza i u ATP-evom Odboru igrača i iako je potkraj prošle godine dobio prinovu u obitelji, posao na terenu i dalje je ispred svega - nadajmo se da se dovoljno dobro odmorio i pripremio da prošlu sezonu gurne u zaborav.

Među 100, a možda i više

Roko Karanušić i dalje je sposoban proći kroz sva četiri godišnja doba u istom meču, težak za predvidjeti kao što je i ranije bio, no u 2008. je ipak bio dovoljno konstantan da se probije među prvih 100 na svijetu. Završio je na 91. mjestu, što mu, osim statusa nositelja na Challengerima, donosi priliku i da se češće okuša na ATP turnirima, izravno u glavnom ždrijebu ili kroz kvalifikacije.

Za Roka ni ostanak na sadašnjim pozicijama ne bi bio loš, dok društvu koje mu gleda u leđa, Antoniju Veiću (271.) i Franku Škugoru (417.) u prvom planu, ne bi bila dobra vijest da se zadržaju gdje su trenutno. Dovoljno su mladi, ali neće to biti zauvijek.

Reprezentacija

Pobjede nad Italijom i Brazilom vratile su Hrvatsku među najboljih 16 reprezentacija svijeta, u Svjetsku skupinu Davis Cupa, a ždrijeb za novu sezonu je u prvom kolu donio domaći ogled s Čileom, početkom ožujka u Poreču. Ukoliko prođemo, u srpnju bi slijedio još jedan spektakl kod kuće, četvrtfinale protiv Amerikanaca ili Švicaraca, a ukoliko to prođemo...

Dobro, ipak ne treba gledati tako daleko, iako sa zdravim Karlovićem, Čilićem i Ančićem, uz pomoć Karanušića ili Lovra Zovka u paru, momčad izbornika Gorana Prpića nema razloga za strah od bilo kojeg suparnika. Pogotovo kod kuće.

Hoće li netko iskočiti, i tko?

Jelena Kostanić-Tošić prvo je pala nižući poraze na WTA turnirima, potom se vratila s boljim rezultatima na ITF Touru, mlada Petra Martić se u ljeto pobrinula za dobre vijesti osvajanjem ITF turnira u Zagrebu i WTA četvrtfinalom u Portorožu, Karolina Šprem je u srpnju igrala WTA polufinale u Budimpešti... Moguće je da sam na nešto zaboravio, no ovako nekako izgledalo je najbolje u hrvatskom ženskom tenisu u protekloj sezoni - tri-četiri crtice, ali uglavnom velika praznina.

Vremena Ive Majoli, najboljih mečeva Mirjane Lučić ili obećavajućih izdanja Šprem sada izgledaju kao daleka prošlost, a u slaboj prošloj sezoni potonula je i Fed Cup reprezentacija, koje više neće biti u Svjetskoj skupini II. U veljači u Estoniji čeka nas izazov prve skupine Euroafričke sezone, s potencijalnim suparnicima koji nisu za podcjenjivanje. Zvuči kao živo blato, situacija iz koje nema povratka nakon što si u nju upao, a teren će pokazati imamo li pravo na nadu.

I povratak na pitanje iz naslova - što će nam donijeti nova? Puno dobrog tenisa, u to ne treba sumnjati, a nadajmo se - i puno pobjeda i dobrih mečeva hrvatskih aduta. Svođenje računa za 12 mjeseci pokazat će koliko se želja ostvarilo.