(Ne)iskorišteno razdoblje darivanja

Zagreb je svoj put kroz skupinu F Eurochallenge kupa završio s dvije pobjede i četiri poraza. Međutim, treba odmah spomenuti kako je sam nastup u grupnoj fazi ovog natjecanja bio svojevrstan bonus, jer je nakon pobjede protiv češkog Prostejova u prvom pretkolu uslijedio poraz od ruske Samare. FIBA je Mrave u daljnje natjecanje uvrstila tek administrativnom odlukom.

Predstave u pretkolima dale su naslutiti kako će izgledati susreti u skupini. Zagreb se u pojedinim trenucima mučio i s nejakim Česima, dok su od objektivno snažnijih Rusa jednom glatko poraženi, a drugi su puta uz silan napor, i djelomičnu opuštenost svojih protivnika, izborili naizgled pirovu pobjedu.

Rezultatski gledano, najuspješniji dvoboji bili su oni protiv ukrajinskog Himika. Tim se pobjedama - 88:78 u Trnskom i 70:62 u Južnom - nikako se ne smije gledati u zube. Naime, ta je momčad na svom parketu svladala i Zagrebu nedodirljivu Dexiju, a turski je Galatasaray Ukrajinu napustio s 12 koševa minusa.

Dio utakmice u Zagrebu pokazao je kako u Mravima leži veći potencijal nego što to konačna statistika pokazuje. Nimalo slabu momčad Himika lako su mogli razbiti, ali su već uobičajenom žutom minutom dopustili gostima da uhvate priključak i nakratko odvedu susret u neizvjesne vode. U Ukrajini su ispisali praktički identičan scenarij, a pritom su pokazali i kako imaju snage, motiva i volje za osvajanje unaprijed otpisanih bodova.

Međutim, najsvjetlija točka zagrebačkog puta kroz skupinu F vjerojatno je bilo gostovanje u Istanbulu. U prvom su kolu bez uobičajeno ozlijeđenog Jakova Vladovića te Marija Dundovića držali favorizirani Galatasaray u egalu, a poklekli su tek u produžetku, kada nisu pronašli rješenje za posebno nadahnutog Milana Gurovića.

Da je kojim slučajem taj dvoboj završio drukčije, rasplet skupine mogao je biti i znatno povoljniji. Ne samo da su ostali rezultati išli na ruku Mravima, već bi bodovi iz Turske bili ogroman poticaj za ovu još uvijek prilično neiskusnu ekipu. Krunoslav Simon je u vrućoj turskoj atmosferi odigrao kapetanski, i velika je šteta što takve dionice nije češće ponavljao.

Galatasaray je Zagrebu ponudio prvu priliku za pozitivan dojam u Eurochallenge kupu, ali i posljednju. Nažalost, gostovanje Turaka u Trnskom prizvalo je na površinu Zagrebovu boljku zvanu "tako blizu, a tako daleko". Istanbulska se momčad u više navrata nudila na pladnju, ali Zagrebaši se nisu poslužili.

Izvrsna prosinačka partija Filipa Bašljana ukazala je na jednu nezgodnu činjenicu: u momčadi Zagreba nikako da se poklope dobri dani više pojedinaca. U spomenutom susretu najbolji su bili Bašljan, Toni Dijan i Ante Tomić, ali su zakazali, primjerice, Andrej Štimac i Petar Babić. Redovito povuku dvojica ili trojica, ali ih ostali ne prate. Kada bi se umanjile oscilacije pojedinaca, timski bi rad automatski dobio na težini.

Dva uvjerljiva poraza od Belgijanaca spadaju u zasebnu kategoriju. Za takav raspucani stil košarke Zagreb jednostavno nema dovoljno kvalitetnu obranu, a napad to ne može pratiti. U oba se ogleda s Dexijom vidjelo da Zagreb agresivnom obranom u takvom susretu može parirati 20, ali ne i 40 minuta. To je u posljednjoj utakmici uvidio i Denis Bajramović, mudro kombinirajući postavu, odnosno minutažu, kako bi njegovi igrači što spremniji ušli u borbu za opstanak u NLB ligi.

Zbroj viđenih pluseva i minusa naposljetku bi se mogao svesti na trenutno prihvatljivu nulu, koja će svoj konačni pozitivni ili negativni predznak dobiti tek u doglednoj budućnosti. Tada će se vidjeti jesu li Mravi iz ovogodišnjeg europskog iskustva izvukli važne pouke, koje bi u međuvremenu hitno morali početi primjenjivati u regionalnom natjecanju.