"Kad si sam, kad je sve..."

Organizatori su se pobrinuli da i oni koji nisu stigli do ulaznica za dvoboje prvog dijela turnira osjete sve čari koje sa sobom nosi jedan ovako veliki događaj. Tako je u središtu grada postavljena bina na kojoj su u subotu od 19:30 prolaznike odličnom svirkom pokušavali zagrijati simpatični Buggy band i riječka atrakcija Belfast Food. Istovremeno se u dvorani igrao susret između Tunisa i Makedonije, a kad se pročuo krajnji rezultat, mnogi su se zabrinuli da atmosfera u gradu kad se vrate Makedonci neće biti naročito vesela.

No ti strahovi pokazali su se potpuno neopravdani. Vrlo brzo po završetku susreta navijači su se okupili u svom šatoru na Stančićevom trgu i onaj najljepši dio svakog prvenstva, bar ako pitate navijače, mogao je početi. Već sam naš prilazak šatoru jasno je dao do znanja da će to biti duga i vesela noć. "Kad si sam, kad je sve tužno ti se sjeti nje" pjevalo se na sav glas, a raspoloženje koje je vladalo nagnalo me je da pomislim kako je kolegica Ivana Strahija greškom u svom izvještaju pobjednikom proglasila Tunižane.

Provjerio sam rezultat, Ivana je kao i uvijek bila u pravu, makedosnki rukometaši u startu su prokockali svoje šanse za prolazak u drugi krug, no to njihove navijače nije previše pogodilo. Odlični bend koji je skidao sve redom, od Bijelog dugmeta, Yu-grupe, Plavog orkestra pa sve do tradicionalnih makedonskih pjesmi, te makedonsko vino koje se prodavalo po promotivnim cijenama, zaslužni su što atmosfera nije jenjavala sve do ranih jutarnjih sati.

Napravili smo krug i po ostalim navijačkim bazama, pa iako je ozračje svugdje bilo na nivou, brzo smo došli do zaključka da je povratak Makedoncima najbolji potez. I nismo pogriješili.

Kako li će tek biti kad pobjede...