Protivnik po mjeri

Dugo je Fenerbahce bio uopće upitan za prolaz u Top 16. Tri kola prije kraja nisu bili u najboljoj situaciji, imali su tri pobjede i četiri poraza i bili su svjesni kako će završnicu supine morati odraditi na najbolji mogući način. No nisu se niti posebno uzbuđivali, raspored im je išao na ruku i ostvarili su željeno.

Kada se pogleda njihov put kroz skupinu, vidljivo je kako su igrali na mahove. Nakon startnog poraza u Vitoriji kod Tau Ceramice, nanizali su tri pobjede svladavši ne baš lako Albu i Olimpiju u Istanbulu te oslabljen neigranjem Rubija Joventut u Badaloni. No onda su uslijedila tri poraza koja su ih dovela u tešku situaciju. Porazi su stigli na gostovanjima kod Lottomatice i Albe te u domaćem susretu s prejakom Ta Ceramicom.

Osmo kolo donijelo im je važan domaći dvoboj s Joventutom u kojem im je igrala samo pobjeda. Na kraju su ju i ostvarili i to uz najbolju igru ove sezone pregazivši Španjolce 89:63. Predzadnje kolo donijelo je novi imperativ i to na gostovanju u Ljubljani kod Olimpije. Olimpija već lišena problema oko plasmana u Top 16 ugostila je Fenerbahce pomalo ležerno i tako je na kraju i prošla. Turci su s plus 20 proslavili novu pobjedu.

Posljednje kolo ih je dovelo u situaciju da se bore čak za drugu poziciju u skupini. Zato im je trebala pobjeda od deset razlike protiv Lottomatice, međutim čvrsti Talijani uspjeli su ih zadržati "ispod" i Fener je skupinu završio kao trećeplasirani.

Trener Bogdan Tanjević uoči početka sezone nije skrivao visoke ambicije. Dio njih bio je vezan i uz dovođenje Gordana Giričeka, ali i on i Omer Asik cijelu euroligašku sezonu proveli su van parketa što je za Turke bio veliki hendikep. S njima dvojicom to je sasvim druga i puno opasnija momčad nego ona koja je igrala prvi krug Eurolige.

Da nisu nepobjedivi, pokazuju i rezultati iz turskog prvenstva. Osim poraza u velikom derbiju s Efes Pilsenom, gubili su i od Aliage i Darusafake, momčadi koje bi ovako kvalitetna ekipa morala pobjeđivati bez ikakvih problema, a četvrti poraz nanio im je Galatasaray i to sa 16 poena viška. Trenutno drže treću poziciju s omjerom 12-4 iza Efesa i Galatasaraya.

Što se tiče same momčadi, nekolicini veterana pridodani su mlađi igrači i to funkcionira vrlo dobro u Tanjevićevom sustavu.

Na bekovskim pozicijama najveću minutažu imaju 165 centimetara visoki play Marquees Green, vremešni Damir Mršić te vrlo opasni šuteri Devin Smith i Omer Onan. Tijekom sezone pojavljivale su se naznake kako će se klub riješiti Greena i dovesti novog kvalitetnijeg igrača, ali nisu se obistinile i Green i dalje predvodi momčad unatoč tihom nezadovoljstvu.

Na krilnim pozicijama u izostanku Giričeka odlično se snalazi Emir Preldžić koji iz utakmice u utakmicu pokazuje veliki talent. Visoko krilo najveći dio vremena igra Mirsad Turkcan, nama vrlo dobro poznat igrač kojeg pamtimo po lošem još tamo od Eurobasketa u Turskoj.

Vrlo su dobro pokriveni i na centarskim pozicijama gdje ordinira trio turskih reprezentativaca. Oguz Savas, Omer Asik i Semih Erden pokazali su u niz jakih utakmica svu kvalitetu i s njima bi Cibona mogla posebno imati problema.

Kao momčad iz treće skupine nositelja Fenerbahce je ispred Cibone i samim time favorit za bolji plasman. No nisu momčad od kojeg bi trebalo strepjeti, itekako su pobjedivi, naravno, uz preduvjet da Cibona zaigra onako kako je startala u euroligašku sezonu.