Francuzi najbolji, Hrvatska druga na svijetu!

Da li je pritisak slomio hrvatsku reprezentaciju, jesmo li bili previše umorni, jesmo li se loše pripremili za Francusku - nije na kraju ni bitno. Francuska je došla u našu kuću i zasluženo pobijedila s 24:19, slomivši Hrvatsku u završnici vrlo izjednačene utakmice. To govori dovoljno o karakteru olimpijskih, a sada i svjetskih prvaka jer nitko drugi nije mogao dobiti Hrvatsku kod kuće. Devet uzastopnih pobjeda Kauboja, ali izostala je ona najvažnija, deseta...

Ostat će žal za propuštenom prilikom, ali treba čestitati boljem, a Francuska je bolja. Francuzi su znali kako probiti našu obranu kada im je to trebalo, a još bolje su znali kako zaustaviti hrvatski napad. Hrvatska je u cijelom drugom poluvremenu zabila sedam pogodaka, ukupno 19; ne zato jer su Francuzi grubi i prljavi, već zato jer tu obranu igraju zaista briljantno. Malo bolje od Hrvatske. I zbog toga slave naslov svjetskih prvaka, dok će se Hrvatska morati zadovoljiti srebrom.

Počelo je nervozno s obje strane, kako bi drugačije i bilo s dvije najbolje rukometne obrane na svijetu. Mi smo krenuli s 3-2-1 koja je dobro zaustavila vanjske igrače Francuske, ali je ostavila dosta prostora pivotu Sorhaindu koji je u ranoj fazi utakmice postigao jedan pogodak i izborio tri penala.

S druge strane, Francuzima se vratio Dinart, pa je bilo jasno da Vori neće imati onakav dan kao u grupnoj utakmici. Mučila su se oba napada, mučili su se i golmani, pa je svaki pogodak bio zlata vrijedan. Sredinom poluvremena na semaforu je svijetlilo 5:5, jasan dokaz da će ovu utakmicu dobiti nečija obrana.

Francuzi su pokazali da su vrlo karakterna momčad, silan pritisak s tribina nije ih tjerao u nestrpljive napade, već su dugo izmarali pokretljivu hrvatsku obranu, što su im suci dopuštali.

U tom šahovskom ogledu niti jedna momčad nije mogla otići ni na dva razlike, kamoli na neku opipljiviju prednost. Napadi su proradili u drugom dijelu poluvremena - Hrvati su pronašli odgovore na francuskih 5-1, dok je Onesta pronašao - Narcissea. Sjajni šuter ušao je sredinom poluvremena i praktički sam držao Francuze u egalu s četiri projektila. Žalit će Šprem za nekoliko promašaja s krila, no zato je Ivan Čupić opet bio sjajan i smiren - pet pogodaka (četiri sedmerca) iz pet pokušaja. Upravo je zahvaljujući njegovom sedmercu Hrvatska otišla na poluvrijeme s pogotkom viška, što je u ovakvoj rovovskoj bitki bila značajna prednost.

Ništa novog u nastavku - svaki pogodak bio je malo čudo. Povela je Hrvatska čak i dva razlika odmah na startu, ali nepogrešivi Guigou brzo je vratio utakmicu "u normalu". Hrvatska se držala zahvaljujući nekolicini konrtri, par bombi Duvnjaka i Balića, ali osim toga pogoci su stizali na kapaljku. Francuzi su, pak, "otkrili" Sorhainda kojeg su uporno (i dobro) pronalazili na crti, što je najčešće rezultiralo sedmercima. Tu je, pak, Guigou bio perfektan.

I suci su podignuli nervozu u Areni lošim odlukama sredinom poluvremena, koje su dovele do fizičkih obračuna igrača - pišemo "klinč" Balića i Karabatića, potom francuski napad dok je Šprem ležao na podu, pa Vorijev žestoki ulaz u Karabatića; nije to bila propaganda rukometa.

Izjednačeno se tako ušlo u posljednjih 15 minuta i tu su nas Francuzi slomili. Hrvatska je upala u veliku stvaralačku krizu, a izbornik je vrtio sve moguće varijante (Horvat na desnom vanjskom, Lacković kao krilo i slično); rezultat je bilo 10 minuta Hrvatske bez pogotka, i tu je Francuska prelomila utakmicu.

Zabio je Lacković za nadu u 55. minuti (21:19 Francuza), no zaredalo se još nekoliko neuspješnih napada, a kada nam je Abalo zabio za tri razlike u 57. minuti - bilo je gotovo. Vori je do kraja dobio i crveni karton, razumljiv rezultat nervoze i boli što su utakmica i svjetski naslov - izgubljeni.

Pobjednike i svjetske prvake predvodio je sjajni Michael Guigou s 10 pogodaka, šest projektila dodao je Narcisse. Kod Hrvatske vrijedi izdvojiti šest golova Čupića, te četiri pogotka Lackovića koji je jedini imao kakav-takav lijek za Omeyera. Izostao je učinak naših vratara, tek šest obrana Alilovića i jedna Loserta - puno premalo, posebno s obzirom koliko smo se mučili u napadu.

Moglo je početi slavlje Francuza, koji zaslužuju pljesak prepune Arene. Baš kao i Kauboji...