(Ne)ostvareni snovi

Nije bitno ide li vam ili ne ide na kladionici, jedno vam je sigurno barem jednom u životu na pamet palo. Eh kad bi mi u snovima došao rezultat neke utakmice koja se tek treba odigrati, samo jednom da znam ishod unaprijed, obogatio bih se, ne bih se više kladio, da mi se samo jednom tako posreći (Vera Čudina se uopće ne obazire na takve stvari, njoj je to svakodnevica).

Što bi se zapravo dogodilo da usnem rezultat unaprijed?

Doći ćemo do toga. Prije svega treba razviti taktiku kako natjerati um da sanja nogometne utakmice (mogu i drugi sportovi, ali najveće uplate bit će primljene na nogomet), po mogućnosti s točnim ishodima. Primijetio sam da kad promijenim rutinu češće sanjam. Ili je bolje reći da se češće sjećam snova? Ne, češće sanjam, odmor mi je isprekidan i unutar čestih buđenja ubace se i česti snovi. Drugo, jako važno - nema alkohola prije spavanja. Jer, kad popijem to izgleda ovako - zaspem, točnije, padnem u nesvijest, nekoliko sati kasnije probudim se žedniji od nekog tko je jako jako žedan (u nedostatku sam bolje poredbe). Snova nema, a vjerojatno zbog mamurluka ne bih ni shvatio da sam u snovima dobio dojavu ili bih je prespavao jer bi sanjao podnevnu košarku u Španjolskoj.

Ok, sve je spremno, idem na spavanje u 8 navečer, ispod jastuka svježa ponuda iz kladionice, ostavljam upaljen monitor na stranici s rezultatima, teletekst na tv-u upaljen na stranici 661 (HTV-a naravno), u pozadini svira Ja nisam kockar, ali gubim. Popijem toplo mlijeko i namještam pet noćnih alarma (stara Einsteinova formula glasi više buđenja = možda više snova). Evo ga, stiže, moja prva noćna dojava.

Opčinjen količinom (ne)sreće koja me prati posljednjih mjeseci (godina) kada je u pitanju kladionica, spreman sam na samo jedan ishod dojave iz snova. Dobro je, dosanjao sam je, radi se o rezultatu koji mi ostavlja mnogo mogućnosti, pobjeda 5:1 - mogu odigrati više od 2, više od 3, 6+, čak i multigol u Stanleybetu. Trljam ruke sretan, a onda shvatim - sanjao sam 5:1 pobjedu Širokog protiv Travnika, koeficijent 1.10, potrebno je dodati još minimalno tri para na listić, moguće je igrati samo konačan ishod, bez kombinacija u golovima, jedino mi preostaje hendikep u Supersportu, koeficijent 1.25.

Ne mogu sada odustati, došao mi je rezultat u snovima, ne smijem to propustiti, naljutit ću kladiteljske bogove, Fortuna (ne kladionica već božica) će mi okrenuti leđa. Posudim lovu i krenem u sastavljanje listića. Manchester daje gol doma protiv Stokea, malo riskantniji gol Chelseaja kod kuće protiv Sunderlanda. Tražim treći par, par koji će mi donijeti brdo para. 1.25x1.05x1.05=1.38. Koji li će biti posljednji par na mojem dobitnom listiću? Evo ga, Canas protiv nekog Veića. Koji je uopće taj Veić? Argentinac je stara iskusnjara, toliko će ga lako dobiti da jednostavno nemam izraza za takvu rasturačinu.

Trčim u kladionicu, uplaćujem posuđenih 20.000 kuna. Komunikacija s centralom...sekunde mi traju kao tjedni, dlanovi mi se znoje, čekam da mi odbiju uplatu i kažu da mogu uplatiti samo 500 kuna. Takva je moja sreća, navuče me pa mi opali šamarčinu. Što je ovo? Čuje se zvuk pisača, listić je prošao! Sve je u redu, čeka me desetak sati iščekivanja, a onda proslava gotovo 9.000 kuna profita.

Široki lakoćom ostvaruje rezultat iz snova. Zanimljivo je kako nešto iz snova nikada ne može biti loše. Nitko ne kaže - slomio sam nogu iz snova. Ali, dobio sam vikendicu iz snova već može. Djevojka iz snova, auto iz snova...ma sve vam je jasno. Prolazi Široki, Manchester zabija petardu, Chelsea također. Zaokružujem parove, čekam samo Canasa. Ma zaokružujem i to, kakav Veić...Prvi set uzima Canas, naručujem hranu iz restorana, otvaram bocu skupocjenog Ribara, sve je spremno za slavlje.

Ali, mladi Veić se ne da, ne da se ni Canas, a bome ne daju se ni sumnjivi Australci. Ma, sve je čisto u bijelom sportu, kao što su sve žene u bijelim vjenčanicama - djevice. Kafeljnikov se na izjavu kako nema namještanja u tenisu samo slatko nasmijao. Smješak je bio još veći kada je s posljednjom kartom na stolu dobio dva para i osvojio poker turnir u Las Vegasu. Eto čovjeka koji otkako se ostavio tenisa i posvetio pokeru manje kocka.

Veić je pobijedio, kakva senzacija! Pola Australije trlja ruke, a ruke su trljali i u Betfairu, bez obzira što neki naivno govore o gubicima (Betfair je betting exchange, a ne kladionica, uzimaju posredničku proviziju na svaku okladu između njihovih klijenata, ne primaju oni sami oklade). Ramiz me zove, provjerava što sam ono igrao i kad ću mu vratiti lovu. Ma Ramize, ovo mi se nikad nije dogodilo, ako me možeš pričekati par mjeseci da skupim lovu...Ramiz je spustio slušalicu...u tom trenutku netko mi zvoni na vratima...Ramizov brat Medo...nadimak nije dobio zato što je sladak i umiljat...zbogom!