Nogomet

Srce ili novac?

Ivan Forjan • srijeda, 11.02.2009.
Srce ili novac?
Foto: EPA

Veliki klišej današnjice koji glasi: "Nogomet je biznis", bez pretjerivanja u potpunosti drži vodu. Međutim, povode li se svi nogometaši današnjice za tim nepisanim pravilom koje u većini slučajeva ispisuju arapski šeici, ruski naftni multimilijarderi ili tek nešto bogatiji europski nadri političari? Izaziva li miris zelenih novčanica onaj presudni sjaj u nogometaševim očima i je li on spreman riskirati igranje u velikom europskom klubu kako bi živio poput bubrega u loju, poduprt, naravno, basnoslovnim svotama? Definiraju li igračevu karijeru prvenstveno nogometne ili pak financijske odluke i koliko su one dugoročno isplativije, donosimo na primjeru dva Brazilca, Milanova Kake i Manchester Cityjeva Robinha...

Kada bi vas netko zapitao koje su glavne poveznice između Ricarda Izecsona dos Santos Leitea, poznatijeg kao Kaká, i Robsona de Souze, poznatijeg kao Robinho, vjerojatno biste bez oklijevanja odgovorili da su obojica Brazilci, da igraju nogomet te da su među vodećim svjetskim nogometašima. Međutim, vjerojatno vam na pamet ne bi u prvi mah pala jedna od najvećih korporacija današnjice, Abu Dhabi United grupa, koja već ima direktne veze s ovim potonjim, a bila je na milimetar od vrlo "izdašnog" odnosa i sa ovim prvim.

Kada su koncem kolovoza 2008. od posrnulog tajlandskog premijera Takashina Shinawatre otkupili Manchester City za do tada rijetko viđenih 260 milijuna eura, šeik Mansour Al Nahyan i njegovi suradnici odaslali su jasan znak svijetu da kreću u financijski pohod zelenih travnjaka. Tako su bez ustručavanja pompozno najavljeni Kaka, Messi, Tevez, Torres, Cristiano Ronaldo i Eto'o te vratari Buffon i Cassilas kao najnovija pojačanja. Istoga dana kad su preuzeli engleskog premierligaša, ljudi iz Ujedinjenih arapskih emirata ostvarili su svoju prvu akviziciju dovevši talentiranog brazilskog čarobnjaka Robinha.

Bio je to, i još uvijek jest, najveći transfer u povijesti engleskog nogometa s visinom od 42,5 milijuna eura. Robinhova plaća kreće se od 150 do 200 tisuća funti tjedno po čemu on stoji uz bok najplaćenijim nogometašima današnjice.

O razlozima prelaska u City Robinho nije htio previše govoriti. Poznato je da je u madridskom Realu bio podosta marginaliziran od trenutka kad je počeo ljetni prijelazni rok, sve se više pričalo o transferu stoljeća u obliku Cristiana Ronalda, a omalenog Robinha sve se više zaboravljalo: "Svima je poznato da sam što prije htio otići iz Madrida. Tamo sam proveo jedno uspješno razdoblje i uspio se dokazati na međunarodnoj sceni, ali shvatio sam da se na mene više ne računa ozbiljno. Dakako, odlučio je i novac", iskreno je priznao Robinho. Također je u jednom intervjuu nadodao kako se veseli igranju u Cityju zajedno sa svojim sunarodnjacima Elanom i Joom, što je također, kako kaže, bio odlučujuć faktor.

Manchesterova momčad nije polučila ni polovicu onoga što je najavljivala. Tim se koprca sredinom premierligaške ljestvice, iako je najavljena borba za vrh, a igra momčadi ispod je željene razine.

Je li Robinhov prijelaz u City pametan potez za jednog tako nadarenog i mladog igrača u naponu snage. Nikako ne treba podcjenjivati engleski nogomet, ali svaka, pa čak i velika europska, momčad nakon Real Madrida čini se kao korak unazad. Robinho se financijski osigurao i riješio egzistenciju za cijeli život, ali njegova nogometna egzistencija nesumnjivo pati. Jer nije isto igrati jednu sezonu uz Sneijdera ili Raula, a onda trčkarati uz "tamo neke" Fernandesove i Kompanyje. Robinhovi razlozi prelaska nisu dakle dani crno na bijelo, no ipak smo mišljenja, kao i velik dio nogometne javnosti, da je u cijeloj priči važnu ulogu odigrao novac.

Robinhov sunarodnjak, neiscrpan motor i vrlo važan kotačić u momčadi talijanskog Milana, Kaká, već duže vrijeme seljaka se pod baldahine engleskih Arapa. Saga o njegovu prelasku odnedavno ipak ima svoj epilog, a najbolje je citirati mladog veznjaka: "Želja mi je ostarjeti u Milanu i jednog dana nositi kapetansku vrpcu", poručio je 26-godišnjak.

Otkako je 2003. godine preselio svoje stvari na San Siro, Kaka se okitio sljedećim titulama: 2007. osvojio je Zlatnu loptu te bio proglašen za najboljeg igrača svijeta, a na klupskom planu osvojio je Scudetto, Ligu prvaka te svjetsko klupsko prvenstvo. I vjerojatno je to jedan od glavnih razloga zašto je prodorni Brazilac odlučio ostati u Milanu. Velika europska natjecanja, mogućnost osvajanja trofeja i izniman probitak na individualnom planu - sve mu to može garantirati jedino njegov sadašnjih klub, ili neki drugi njegovog ranga. Manchester City mu može garantirati jedino novac. Po nekim nagađanjima njegova tjedna plaća u Cityju se trebala uvećati čak četiri puta, od dosadašnjih 140 tisuća funti tjedno koliko zarađuje u Milanu na vrtoglavih 500 tisuća.

Kaku ugovor s Milanom veže do 2013. a trenutačno stanje u momčadi obećava što će sigurno utjecati na brazilčeve daljnje afinitete. Miran i staložen mladić, uz kojega nikada nije bila povezana ni najmanja afera, tako je odlučio poslušati svoje srce i ostati u voljenom klubu. On i Robinho tvorili bi važnu osovinu Cityjeve momčadi, ali taj film nećemo gledati barem do ljeta ove godine.

I za kraj, iskoristit ćemo izjavu španjolskog napadača Fernanda Torresa koja zorno oslikava i daje odgovor našem početnom pitanju o tome je li važniji novac ili nogomet: "Također sam bio preseljavan u Manchester City, ali mi se ta ideja od samog početka nije sviđala. Treba tražiti klub s vizijom, a ne onaj koji pošalje ponude stotinama nogometaša i slaže momčad od onih koji pristanu. Na kraju krajeva, jednoga dana prijateljima ćemo se hvaliti slikama s finala Lige prvaka ili završnica nacionalnih prvenstava, a ne izvacima iz bankovnih računa."

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!