Atmosfera (ne)dostojna finala

Zadar je grad košarke i Zadrani obožavaju košarku. Činjenica je kako je košarka u Zadru tema broj jedan, ali tema broj jedan je KK Zadar. I kada Zadar ne uđe u finale, što se dogodi, dogodi se prazna dvorana. Logično je to ako gledamo s aspekta navijača Zadra, očekivalo se finale, poraz od vječitog rivala Cibone i razočaranje je preveliko. Još kada u finale nisu ušli niti Splićani, moglo se očekivati kako će se igrati u komornoj atmosferi. Realno, koga u Zadru zanima finale Cibona - Zagreb.

No, da se takvo što dogodilo u Zagrebu ili Splitu, situacija bi bila slična. U Zagrebu bi se još skupilo ponešto navijača Zadra i Splita kojih tamo ima u priličnom broju, dok bi se u Splitu na finalu Zagreba i Cibone slično kao u Zadru skupila malena brojka. Nije problem samo u srozavanju, nazovimo to tako, ugleda Kupa Krešimira Ćosića koji ne donosi nikakve bodove za Euroligu već postaje natjecanje za prestiž. To je jednostavno tako, ne bi bilo ništa više gledatelja niti da Kup donosi 2-3-4-5 bodova.

Koje je rješenje? Možda postoje dvije solucije. Igranje Final Eighta i davanje domaćinstva momčadima koje nemaju mogućnost svaki dan ugostiti NLB ligaše.

Što se tiče Final Eighta, predsjednik HKS-a Danko Radić komentirao je tijekom prijenosa na HTV-u kako se o tome intenzivno razmišljalo, ali kako ne postoji dovoljno široka baza kvalitetnih klubova. Međutim, kup natjecanje je čudno natjecanje u kojem ne pobjeđuje uvijek favorit. Nisu kvalitetu možda imali niti košarkaši Borika pa su bili korak do čuda broj dva (izbacivanja Cibone) nakon što su napravili čudo broj jedan (izbacili Zagreb). Ti manji klubovi bi igrali pred svojim navijačima i u takvoj atmosferi je sve moguće. Uostalom Trogir je imao u četvrtfinalu na koljenima Zadrane, u Ligi za prvaka znalo se viđati zanimljivih i neizvjesnih utakmica u kojima su se autsajderi sjajno držali pa i pobjeđivali.

Nije samo stvar u pobjedama tih malih klubova. Ne moraju oni ući u finale i pomesti renomiranog protivnika, stvar je u vraćanju gledatelja u dvorane. Gledatelja u Slavonskom Brodu, Varaždinu, Poreču, Puli, Šibeniku, Dubrovniku, Osijeku, Sinju, Sisku..., intrigira finale Kupa bez obzira tko se tamo našao. Pa i ako njihov klub ispadne odmah u četvrtfinalu, oni će svejedno doći kako bi pogledali velike utakmice polufinala i finala.

Natjecateljski manje atraktivan hrvatski All Stars putuje državom i puni dvorane, zašto se jednako tako ne bi i završni turnir Kupa Krešimira Ćosića igrao u onim sredinama koje možda nemaju klub na Final Eightu (Fouru).

Jasno je da bi Zadrani napunili dvoranu i stvorili dostojnu atmosferu da su ušli u finale, razočaranje je razumljivo, ali ovo je svojevrsna pouka zašto bi se trebalo pokušati izbjegavati davati NLB ligašima organizaciju završnog turnira Kupa. Dajem glas za manje sredine, plusevi su veći, popularizacija košarke o kojoj se stalno priča dolazi do izražaja, a uostalom igralo bi se i na neutralnom terenu ili terenu autsajdera. Shvatljivo je kako se za završni turnir Kupa primaju zahtjevi za organizaciju od strane klubova ili gradova, ali bilo bi sjajno kada bi se moglo animirati klubove van velike četvorke da se odluče na organizaciju.